Jugoslavenski imenik bilja

XVIII

(Mik.) = Mikalja J. Blago jezika slovinskoga. Ancona 1651, U ovom rječniku ima i hrvatskth imenak bilja.

(Milii.) M. Gj. Milićević: JKhbot cpćcKora ce^aua.

(MU.) Giuseppe Missiroli pobilježio je prije sto godinah (1775) do 600 hrvatskih imenah bilja ponajviše Ijekovita, valjda jih je izpisao iz starijih Ijekarušab i biljarušah. Rukopis čuva knjižnica franjevacah u Dubrovniku.

(MI) U Mletcih ima knjižnica sv. Marka rnkopis (Cl. VI. Cod. LIX. [C. IV. 30. Z. Z. s]), pisan od cesti na kviern (3 lista), a ostalo na papiru (458 listovab). Naslov je mkopisu: „Liber de simplicibns Benedicti Rinij, medici et philosophi Veneti <£ . U predgovoru kaie pisae: „pro posse varias perlustrando regiones in florentissima tandem urbe Venetia domicilium statui annis millenis quadricentenis quindecenis (1415)“. Na svakom listu naslikana je prekrasno (per magistrum Andream Amadio, Venetum, pictorem sublimem) pojedina biljka, a na drugoj strani je opis biline i kako se zove arapski, grčki, latinski, hrvatski (sclavonice) i gdješto njemački (teutonice). Sva ova imena prepisao mi je velikim trudom gosp. profesor Šime Ljubić, čuvar nar. muzeja.

Ovo je dakle možebiti najstariji hrvatski imenik bilja. Nigdje nije zabilježeno tko ga je sastavio, odkuda-li ga je prepisao. Nu za cudo je, kako se ova imena slažu sa sadašnjimi ; al ima i takvih, koja više nei’abe, akoprem sama riec pokazuje, da su staroslavenskoga porekla (n p. oćun, češ. ocoun, oćas, e. ocas itd.). Ako je i sastavio vješt Hrvat taj imenik, alga jamačno nije Hrvat u ovo djelo upisao, inače nebi bilo tako pogrješno napisanih riečih, da se jedva domišljaš, kako da jih pročitaš (n. p. sarenica cayetna = šćirenica evietna; tu 9 a n g = tučanj ; crisgua = krišva ; oximag = ozimac), a nekoje nisam nikako odgonetnuo (n. p. lochyvon = crocus herba; ako nije oćun [Colchicum], jer je ovaj nalik na crocus; suchovrech, bosapesgan; ginth et lasvla [evit vlasulja?], cengiga, pisgriasika itd.). Gdješto nije pravo označeno znamenovanje, n. p. sporiš nije = Actaea (herba S. Christophori), nego Verbena. Inače je to vrlo dragoejeni spomenik.

(Murho) Ant. Jan. Murko: Slovensko-nemshki rozhni besednik. V Gradzi 1832.

Ima u njem poviše slovenskih imenah bilja.

(Nov.) Gosp. Ivan Novak, učitelj u Vrbanju na otoku Hvaru, skupIjajuć bilje sabrao je i više narodnih imenah, koja mi je poslao.

(Novale.) Cpncne saroneTKe. Hauneßo 1877.