Jugoslovenski Rotar

uzelih rofarskih dužnosti, sa svim idealizmom pospješno. djelovanje za naše uzvišene ciljeve neka nam bude jedina konsekvenca, koju hoćemo izvodili iz spomenutoga neuspjeha.

Nasa briga, da u toj godini ustanovimo novi klub u Kranju, kojemu bude osiguran opstanak, povoljan razvoj i što uspješnije djelovanje, zahljevaće mnogo pažnje i оргегпозћ.

S odgovarajućim povećanjem broja klupskih članova mi ćemo udovoljiti duznosti unutarnje ekstenzije.

Da bi osvježili svoje veze s drugim klubovima našega dlsfrikta i da bi takoder s inozemsfvom povezali one veze, bez kojih rofarski program nije iscrpljen, hfio sam osnovati redovito izdavanje fiskanoga tjednog izvjeséa, koje bi takoder dignilo vrijednost nasega nutarnjega i vanjskoga djelovanja a ujedno bi bilo jako propagandno sredsivo za nasu stvar i za korist naSe uže domovine. Ali se fa korisna ideja na Zalost razbila na materijalnom pitanju. Zato je bezuvjetno potrebno naci cruga sredstva kako bi raiirili svoje djelovanje preko uskih granica svoga lastnoga kluba.

Prilike, koje nazalost vidimo svakoga dana, kako razdvajaju narod, — iako bi mu bilo složno i korisno djelovanje od preke nužde i kako razdvojenost iscrpljuje foliko radnih sila bez koristi, na našu stetu i sramotu, zahtjevaju bezuvjetno od svakoga našega Clana, da uéinimo sve za pomirenje duhova, za poštovanje postenoga tudega uvjerenja, za dostojno raspravljanje o javnim pitanjima i za poštovanje svih čovečanskih pravica i dužnosti. Iz najuplivnijih mjesta izabrali smo za članove najbolje predstavnike svih zvanja. Pozvali smo ih k služenju u korist zajednice koja zahtjeva, da se ublažuju suprotnosti, odbijaju škodljive oširine i omogući svima dostojno sudjelovanje. Nije naša zadaća, da bi odlučivali tko ima pravo, već nam samo naše dužnosti nalažu, da premostimo bezdan koji nam prijeti s propašću i da povežemoe oba brijega korisnoj suradnji sviju, koji su sposobni i koji imaju volje za rad.

U svojem klubu neka nađe svaki član onu foplu domaćnost, nesebično prijateljstvo, požrtvovnu pripravnost za sudjelovanje i medusobno poStovanje. To su sredstva, koja nas članove naše svjetovne organizacije tako tjesno vezuju u zajednicu. Kod nebrojenih prilika veé sam naglasio, da nam u te svrhe prije svega sluzi redovito posjecivanje klupskih sastanaka. Zahtjeve solidarnosti su jače, neqo li želje vlastite udobnosti. Izostanak iz klupskoga mitinga je opravdan samo tada, ako ga prouzrokuje nepremosliva zapreka. Neka je svaki svjestan, da ne dolazi u klub samo radi vlastitih interesa, veé zato, sto njegovu ctsutnost osjeca toliko odliénih prijatelja, jer je izostali propustio priliku, opet neSto stvoriti za solidarnost i pridonjeti k ostvaranju zadaéa i ciljeva, koje mi svi priznajemo kao vrhunac svega dobroga i lepoga. Ko nije toga mišljenja i ne gleda na frekvencu iz toga vidika, taj ne spada u klub; komu je žrtva, dolaziti na sastanke, taj neka se ne Zenira Prijaviti svoj istup. Isto tako neka poradi lepoga i preporuéljivoga polozaja koga mu pruza klupsko članstvo, niko ne smeta drugoga koji bi takoder rado u klubu pretstavijao njegovo zvanje, a koji bi bio spreman da stvarno sudjeluje. Ljubav i prijateljstvo ne dadu se prisiliti. Mi ne zahtjevamo nikakovih zrtava. Ko ne osjeća one nutarnje sile, koje mu nalažu vršenje rofarskih dužnosti u svakome pogledu — taj neka

16