Jugoslovenski Rotar

od čitavog Rolarstva ne bi ostale nego večere i veselice, konferencije i kongresi, značke i lanci oko vrafa, sasvim prijatni, ali uglavnom beznačajni lični dodir i nešto dobrotvornosti, koja bi sama za sebe, s obzirom na ukupni frošak svih rofara, bila svakako najskuplja na svetu. To bi u jednu reč bila samo privalna dokolica više ili manje imućnih ljudi, za koju bi bilo upravo drsko hleti zainteresovali javnost. Rofarstvo ima i mora imati ideja i samo хајо ima pravo da postoji i da bude smafrano opštom ljudskom vrednošću.

Čitav se rofarski program ukrafko, ali ipak potpuno, даде захећ m vrlo malo reči: Cestito drugarstvo, ispravnost u službi ili zvanju, ie mir i sporazum među narodima. Ovo su vrlo slare, ali zafo ipak sasvim precizne ideje. Po njima, po njihovom savesnom ili samo formalističkom ispunjavanju, ima svaki pravo da sudi Rotarstvo, a pogotovo sami rotari imaju duznost da sude sebe i svoju vlastitu organizaciju.

Program Rotarstva pociva na nekoliko primarnih načela, koja se ne dadu priktiti ni prigušifi nikakovom sofistikom ni zvucnom retorikom. To je u prvom redu jednako dostojanstvo svih ljudi i svakog čoveka, le isto pravo, u granicama prirode i razbora, svih naroda. Čovek koji iskreno i delom ne ispoveda ova načela, može bili ugledan, moćan, čak u izvesnom pravcu i koristan, ali ne moze nikako biti rotar. Ako je lo ipak formalno moguće, onda znaci da Rotarstvo makar i nesvesno preslaje biti zajednicom ljudi dobre volje koji vlastitu korist fraže jedino putem povećanja sreće svih ljudi na zemlji.

Čim je Rotarstvo preslo granice zemlje svoga postanka, proširilo se je neslućenom brzinom i poprimalo međunarodni karakter, koji je došao do izražaja i u samom imenu organizacije. Ne freba biti naročiti poznavalac današnjih prilika u svetu da se konstatuje kako odnosi ızmeđu pojedinih naroda i grupa naroda nisu valjda nikada, pa ni sudbonosne 1914 godine, bili kritičniji nego što su sada. Nameće se stoga samo po sebi pilanje: da li nije i Rotarstvo kao medunarodna organizacija takoder u krizi?

Najveéa pogreska koju Rotarstvo moze da uCini, jeste da izbegava ovako pitanje. Moglo bi se, naime, lako dogoditi da se Rotarsivo i bez pokušaja da fraži ispravan odgovor nađe u prilikama kada · će svaki odgovor biti suvišan i kad pitanje — neće više biti pitanje.

Mi ipak ne možemo da odgovornim Ciniocima nase svetske organizacije sugerišemo šlo freba ili ne freba da čine. Osim foga oni su, čini se, polpuno svesni svih feškoća jedne izuzefno zamršene i opasne svelske situacije, koja nije mogla ostati bez uticaja i na Rotarstvo. Mesto odgovora na gornje pitanje ja ću ovde navesti jedan odlomak iz članka glavnog tajnika Rotary International, brata Chesley Perry-a, koji je izasao u februarskom broju Rofarian-a pod naslovom „Može li Rotary да печо исти".

Govoreći o našem čelvrfom cilju i prakti¢noj moguénosti da Rotarstvo kao celina ili putem svojih službenih organa, uliče na [ок теdunarodnih odnosa, brat Chesley Perry postavlja ovu sasvim ispravnu konstataciju:

„Копаспо, Rotary International, to su pojedini klubovi u njihovim odnosnim meslima. Središnja organizacija postoji jedino zafo da poveca broj klubova; da se brine za osnutak jednog Rotarskog Kluba u

23