Jugoslovenski Rotar
Danas više za podunavske države ne Fosloji problem kako i kuda da izvoze svoje poljoprivredne proizvode, jer se njihovi produkti žraže danas na svim frzistima Evrope i one danas za velevlasli prefs!avIjaju dragocjen izvor sirovina. —
Ova nagla konjunktura uzrokovana je uglavnom slomom sistema kolektivne sigurnosti i opštom utakmicom u naoružanju. | kad se znaju uzroci ovog časovilog prosperifeta, onda se samo po sebi nameće Dižanje: koliko će ova i ovakva konjunkuktura trajati? Odgovor na ovo р!anje prestavlja jednu sfvarnost koja je, uprkos današnjih rafnih zaрјеја и Španiji i na istoku pitanje Podunavlja postavila opet u prvi red evropske politike, kako to najbolje dokazuju ucestala putovanja evropskih poliličara i pojačana aktivnost njihove diplomacije.
S druge strane možemo konstatovali ulješnu činjenicu, da je poslije tolikih peripetija i nastojanja nastupilo osjetljivo poboljsanje poliičkih odnosa između Male Antante, s jedne, i Madarske i Austrije — s druge strane.
Poslije konferencije Male Antante u Sinaji a narocito poslije nedavnih pregovora pretstavnika podunavskih drzava u Zenevi, izgleda da će zahijev Mađarske za vojnom ravnopravnošću biti riješen obosfranim sporazumom.
Iskustvo ovih 19 godina pokazalo je svu šfefnost stvaranja blokova u Podunavlju, i dokazalo da Ausfrija i Mađarska ne mogu sami za sebe sačinjavati jednu zdravu i sposobnu ekonomsku cjelinu, ko Sto to ne mogu uprkos svih nastojanja ni drzave Male Antante, čije ekonomski interesi uslijed razlike u privrednoj strukturi znatno divergiraju. — Odatle i potreba da sve drzave Podunavlja мес једпот otpoénu sa politikom prijateljstva i saradnje. Jer zlo od kojega frpi . Podunavlje ne proizlazi, kako se fo ponekad u inostranstvu želi da prikaže, od ugovora o miru, nego je ono rezultat politike rivaliteta i mržnje koja, je često bila alimentirana po inostranstvu, kako je to ispravno u jednom vrlo zapaženom članku podvukao uvaženi francuski finansijski stručnjak Joseph Caillaux.
Dosadanje iskustvo pokazalo nam je i fo da rješenje može uslijediti samo i jedino direktnim sporazumjevanjem podunavskih država bez posredovanja velevlasfi. To zato jer sve dosadanje inicijative velesila imale su u prvom redu u vidu njihove političke i privredne interese i ciljeve, a tek onda interese i potrebe Podunavlja. Zato podunavske države moraju uzeti inicijativu u svoje ruke. To ne znači ofklanjanje velesila, jer se bez njihove aktivne saradnje ovo pitanje ne može frajno rješifi, ali fo znači eliminisanie onog negativnog uticaja inostranstva koji je dosada učinio toliko zla.
Pred nekoliko dana napisao je poznati mađarski ekspert za Podunavlje Dr. Hantoš jedan lijep članak u kome se pored ostalog doliče i preokreta madarske politike, — ako se o jednom preokretu uistinu i radi, a ne samo o časovitoj promjeni faktike, — kojim su mađarske revizionističke aspiracije svedene na pravu mjeru i dobile konkrefnu formu u zahtjevu madarske vlade za boljim postupkom sa njenim max njinama. Te pominjuéi nedavne predloge u Ženevi, pita se ovaj bivši madarski drzavni tajnik: gdje bi Podunavlje danas bilo, da su prije
9