Jugoslovenski Rotar

manje. Da uzmem kao primjer dva hrvatska pisca: Nazora i Gjalskog. Sabrana djela Gjalskog izlaze u 20 knjiga. Dvadeset knjiga po 5000, čini 60.000 primjeraka. Sabrana djela Vladimira Nazora izašla su do sada u 27 knjiga. Dvadesetsedam knjiga po 5000 čini 81.000 primjeraka. Dakle od samo dva pisca izradi se preko 140.000 komada knjiga. I malo ko misli na to. da Je onog časa kada Je knjizar otkupio rukopis nekoga pisca (makar ı uz cijenu sa kojom Je pisac ponešto nezadovoljan) započeo blagotvoran rad toga rukopisa Još prije nego što se pojavio u konačnom obliku kao knjiga. Jer da nije tih otkupljenih rukopisa, ne bi tvormice papira imale za koga da izrade stotine hiljada kilograma papira, tiskare ne bi mogle zaposliti stotine ı stotine slagara. strojara ı radnika, u knjigovežnicama ne bi našlo zarade mnogobrojno stručno osoblje ı mnogi dječaci ı djevojčice koji svojom skromnim, ali stalnom ı sigurnom zaradom potpomažu ili izdržavaju svoje obitelji.

Dakle. pero Jednog našeg pisca nije samo zanijelo ı uzbudilo dušu Citaéa, nego je to isto pero ustalasalo u isti mah stotine radnih snaga, uposlilo mnoge ljude, olakšalo mnogome život možda u mnogo većoj mjeri nego ı samom piscu, a često sasvim pouzdano mnogo više nego izdavaču knjižaru. Jer treba mnogo godina, pa da se te naštampane knjige prodadu i da se opet sakupi potreban novac za otkup novih rukopisa.

Nije na odmet da spomenem kako česti napadaji na knjižare od strane pisaca nisu ni najmanje opravdani. Možda samo u nekim izuzetnim slučajevima. Knjizar je onaj koji snosi sve materijalne troSkove i on je onaj koji snosi često ı velike gubitke kad čitalačka publika ne primi knjigu dobro. Svaki se Je drugi već unaprijed naplatio. | pisac (makar ı sa manjom svotom nego što Je računao) i tvorničar 1 štampar ı knjigoveža, samo knjižar nema ni od koga da nešto traži osim od kupca. U rukama kupea Je ujedno i sudbina mnogih neizdanih knjiga. Uspije li izdana knjiga i proda li se bar polovina odštampanih primjeraka. knjižar će lako posegnuti za novim rukopisima ı nastaviti svoj izdavački rad. Ne uspije li knjiga i bude li potrebno, što se često dogadja. da se mora po deset. petnaest godina pa često i duže čekati dok se Jedna knjiga rasproda. tada Je i izdavački posao ukočen i nikakvi prigovori ı napadaji ne mogu da stvore nov kapital za izdavanje novih knjiga.

Potrebno Je da kažem ı nekoliko riječi o knjižaru kao kulturnom radniku. Kakav treba biti knjižar, a da ima prava zahtijevati da ga se smatra kulturnim radnikom. Na to baš nije teško odgovoriti. Možda je teže učiniti.

Kada svaki knjižar udesi svoj život tako da ga se smatra uzornim čovjekom u privatnom životu, a ispravnim na trgovačkom i političkom polju.

Kada knjižare ne budu samo obične prodavaonice u koje kupac ulazi da nešto kupi. a knjižar stoji iza svoje tezge samo za to da nešto proda. Kada knjižar, a ı svaki njegov namještenik, u onom času kada drži knjigu u ruci i nudi Je kupcu bude mogao da osjeti kako ta knjiga nije roba nego neki živ stvor. Ako mu nudeći „.Jadnike“ Viktora Hugoa prohuji dušom strepnja za malom Kozetom. a zastane dah nad djelom čovjeka — svetitelja, Biskupa Myriella. Ako držeći u ruci

205