Jugoslovenski Rotar

vati samo misničko ruho i crkveno sudje. Prvi vijekovi iza dolaska Turaka u naše krajeve protekli su mirno. Kudgod se širi turska vlast. Šire se ı medje bosanske provincije. Jer svetovno svečenstvo. a i sami biskupi. ostavljaju svoje stado i bježe na sigurnija mjesta. Ostaju Jedini Franjeveci na braniku vjerskih i narodnih svetinja od Erdelja do Jadranskog mora. Ali kada je polumjesec i slava Jeničarskoga oružja stalo da mrkne i tamni: kad je nestalo reda i zakona, a zavladalo bezakonje i zulumi, nastali su erni dani. Kroz Bosnu su prolazile vojske na zapad i na sjever, a narod. ukoliko nije iselio. povlačio se u planine daleko od puteva i drumova. kuda su gazile i pljačkale raspasane čete. Kada su Turci istjerani iz Slavonije i Ugarske, otcijepljene su god. 1755 i postale su samostalne provincije i to: Provincija Sv. Ivana Kapistrana, koja je obuhvatala Ugarsku. Slavoniju i Beograd: provincija dalmatinska Sy. Kaja (danas Presvetoga Otkupitelja). Dalmatinski Franjevci opirali su se da se otcijepe od svoje bosanske brace, ali su bile jače političke prilike.

Te godine (1755) brojila je bosanska provincija što manastira. što rezidencija 54. svećenika 400, klerika u provinciji 121. a izvan provincije na naukama više od 100. Od 16 manastira. koji su bili na teritoriju same Bosne. ostadoše još samo tri stara manastira u Fojnici. Suijerskoj ı Kreševu. Svi ostali pogoriše i propadoše.

I Rim je cijenio zasluge Franjevaca i davao im prava i povlastice, kako Je to prema vremenima i prilikama i potrebno bilo. Nisu smatrani misionarima. Jer su oni bili i Jedini svećenici i dušobrižnici koje Je postavljao starješina franjevačkog reda.

Ako je umro bosanski biskup. provincijal je vršio dužnost i poslove. dok nije postavljen novi biskup (apostolski vikar). Franjevačko starjeSinstvo predlagalo je u Rim 5 kandidata za biskupa. Apostolski vikari bili su mahom, uz male prekide. franjevci.

U XI. i XII. vijeku smatrali su slavensku liturgiju kao arijansku i heretiénu. Ta se borba nastavljala i proti slavenskog jezika u rimskom obredu. Franjevci su bili brani¢i slavenskog jezika. Sve do u XVII. vijek pjevao Je svećenik u narodnom jeziku sve dijelove mise, koje svećenik na glas pjeva. U Bosni se je razvio i poseban tip ćiriliće, tako zvana bosančica. To se je pismo grčevito čuvalo i branile sve do početka XIX. vijeka. Tim pismom štampao je Fra Matija Divkovié prvu knjigu god. 1611. Poznato je koliko su zasluga stekli franjevei III reda Sv. Oca Franje po Dalmaciji, Kvarneru i Istri da se staroslovenski jezik odrzao u erkvi. I u Bosni је medju syjetovnjacima bio raširen III red franjevački, u koji su stupale osobito žene, a dužnost im Je bila da njeguju bolesnike, da služe i pomažu Jadne. nevoljne i siromašne. Sama kraljica Katarina bila je trećoretka. Za provale Turaka u Bosno iselio se mlad plemić Matej Bošnjanin u Zadar, pa uz pripomoć svog sunarodnjaka bogatog plemića bosanskoga Grgura Mrganića, postade organizatorom i osnivačem redovnika II reda franjevačkoga toliko zaslužnoga te nam obale Jadranskoga mora ne preote tudjin.

Teritorij Bosne, okružen visokim planinama i dubokim dolinama. nisu mogli da poplave visoki valovi ni sa istoka ni sa zapada. Oma Je ostala tvrda i Jaka kopča izmedju istočnih i zapadnih dijelova našega naroda, ostala je svoja i sama, vjerna tradicijama prvih vremena kr-

255