Jugoslovenski Rotar

uzbudila bila svijet. Još im se putevi ne presjecaju ali obadvije su u punom pokretu vršeći manevre velikog stila, jedna uz obale Tripolisa druga u istočnom dijelu Mediterana. Budni novinarski glasovi u Francuskoj ukazuju na pouke prošlosti i iz arhiva izvlače slučaj Navarina. kada je sjedinjena englesko-francuska flota nakon užasne pucnjave. čiji Je nenadni početak ostao nerazjašnjen, uništila tursko brodovlje. Zar evolucije engleske i talijanske flote. jedne drugoj na opasnom domaku, nisu mogle uroditi sličnim činjenicama?

Da se Još zadržim na 1955-toj god. i da potsjetim na ondašnje pozicije Engleza u Mediteranu: o tom se mnogo raspravljalo i danas još raspravlja u dnevnoj štampi. Situacija Je otprilike bila ova: 1. Gibraltar i Malta na domaku vazdušnih napada italijanske aviacije. Njihove topografske prilike i sretstva protivu-avijonske obrane nisu u dovoljnoj mjeri obezbedjivale od vazdušnih napada jednu flotu kojoj bi poslužile kao baza. 2. Cipar ı Haifa još neutvrdjeni. 5. Aleksandrija sa pozadinom u kojoj je tinjala buna, djelom potstrekavana od izvjesnih stranih provokatora. Engleska dakle kojoj je Francuska 1935 otkazala svoju podrsku i uskratila upotrebu svojih ratnih luka. zapravo tada nije raspolagala nijednom bazom u kojoj bi njena flota bila potpuno obezbedjena. Izgledalo je da Engleska nije sigurna u Mediteranu i da Je premoć njenih nadvodnih jedinica paralizovala talijanska avijacija. A onda kad se Engleska suzdržala od svake raine akcije i mir i dalje ostao sačuvan na Mediteranu. same te činjenice, neaktivnost i održanje mira općenito su bile protumačene kao uzmak britanskog lava pred rimskom vučicom. Žar taj uzmak nije bio poslijedica očigledne slabosti Engleske na Mediteranu, i očitovanje moći i volje novog Rima да јој se suprostavi na moru? Pa zar iz valova Sredozemnog mora nije izronio problem njegova gospodstva u potpuno svojoj ostrini?

Ja to ne diram, i u dokaz svoga mišljenja navešću izvjesue tvrdnje 1 u medjunarodnoj zategnutosti 1955 koja se zaoštrila bila skoro do rata. radilo se o Abisiniji i o ničem drugom. U tome možda da ćete se samnom složiti, al: ogradujući se primedbom da ako se i radilo o Abisiniji, odluka o njenoj sudbini imala je da padne na Mediteranu. Dakle ako se i nije radilo o Srelozemnom moru opet je ono bilo dluéan činilac, a to Je u svojoj suštini Sredozemni problem. Još jedan korak dalje. u Abisinskoj krizi odluka ne samo da je imala da padne. nego Je i u stvari ı pala na Mediteranu. Italija sa svojom vojnom strateškom pozicijom na Mediteranu paralizovala je englesku akciju, dakle prisilila Englesku na reakciju onda kada je htela ratovati. Drugim riječima Ttalija Je izvojštila odluku odnosnu bitku bez bitke u svoju korist i u krajnoj konsekvenciji. ravnoteža sila na Mediteranu bila је рогетесепа. Uzimajući činjenice u ovakvoj vezi prije svega je potrebna pretpostavka da Je Engleska htela tada ratovati. Озрогауајиа оуп ргећроstavku postavljam svoju drugu tvrdnju. 2. Abisinsko pitanje Engleska nije htjela rJešiti sa oružjem u ruci, Jer takav rat ne bi bio rentabilan. A nerentabilni ratovi od vajkada su u Engleskoj bili nepopularni. Disraeli je rekao u jednoj prilici da se neisplati jedan nerentabilan rat, da rat treba prekinuti u onom бази Када prestaje da nosi ploda. S tim svojim riječima Disraeli nije pronašao nikakvu novu mudrost

289