Jugoslovenski Rotar

vukla iz Mediterana svoju flotu. koja bi tamo postala nepotrebna. U svojim bazama ostavila bi ona samo izvjesne flotne kontingente za defanzivu. izuzevsi Maltu, čiji bi izloženi položaj prema Siciliji zahtJevao možda evakuaciju. Dakle engleske oružane akcije na Mediteranu bile bi od sporednog značaja, ı u tome ćete se зада — ја зе nadam, braćo. — složit samnom izuzevši nekih primedaba na koje ću sam ukazati. Želja mi Je da skratim diskusiju. ı uzimajući ove primedbe kao pitanja koja ste vi postavili. ja ću na njih da odgovorim. 1. Premda je Gibraltaru u zadnje doba osporavana bezbjednost flotne baze velikog stila. njegova Je sadašnja fortifikaciona pozicija dovoljno Jaka da presječe pomorski promet svake države ı da u takvoj operaciji niko ne spriječi njegove Engleske gospodare. 2. U ratnom sukobu. koji bi ostao lokalizovan. mosulski petroleJ za Englesku nebi bio neophodan. Jer ona ima i druge izvore snabdevanja. 5. Talijanska avijacija, koja bi mogla da uznemiri Gibraltar i ozbiljno ugrozi Maltu., nije toliko opasna po britanska sredozemno brodovlje kako to laičko shvatanje obično uzima. Napreci tehnike povećali su veoma znafno pokretljivost. brzinu, akcioni radijus i nosivost vazdušnih Jedinica. ali njihova preciznost u nišanjenju ostala Je ista. S druge strane. brzina i protivuavionska odbrana nadvodnih Jedinica bilježi takve napretke. da za jednu flotu u punom pokretu vazdušne Jedinice ne pretstavljaju neposrednu opasnost. Preciznost protivuavionskog oruzja narasla je za 80% od svetskog rata na ovamo, medjutim preciznost avionskih niSanskih sprava ostala je od prilike ista. Za Jednu flotu koja razpolaže pokretljivošću i dobrom p. av. odbranom. ali slabom horizontalnom zaštitom, vazdušna opasnost pretstavlja taktički minus. Laičko shvatanje udara na nedovoljnost horizontalne zaštite engleskih oklopnjača. Ja. za svoj račun. ne vidim ni Jedne oklopnjače uvrštene u aktivnu službu bilo koje velesile, čija bi horizontalna zaštita ukazala na lakomiselnost njenih konstruktora.

I.

Uzimajući da u abisinskoj krizi, onako kako je bila riješena, i onako kako je mogla biti riješena, Sredozemno more nije bilo odločuJuči činilac, naša teza bila bi do ovdje dokazana. Ali od onog dana kada je „II fondatore dell! Impero“ sa balkona palače Chigi, proglasio talijanskom narodu aneksiju Etiopije, a Neguš na britanskom rainom brodu napustio afri¢ko ratno tlo, od onda se u Sredozemno more uvlati neki čudan nemir. Postepenošću koja zabrinjuje taj nemir raste i poprima dimenzije Jedne latentne krize.

Ovakovo stanje počinje vremenom kada je talijansko osvajanje Etiopije postalo gotovom činjenicom. Na Mediteranu se od onda dešavajJu promene, koje u znatnoj mjeri mjenjaju njegovu stratešku fizionomiju. Odnosi sila na Mediteranu nalaze se u stanju labilne ravnoteže. ı zabrinuti ljudi već vide gdje ponovo uskrsava problem Sredozemnog mora. Ovoga puta njihovo je strahovanje osnovano na stvarnim. cinjenicima koje niko — ako misli da bude objektivan — neće osporiti.

Napretkom avijacije, talijanska strateška pozicija na Mediteranu dobiva značaj, koji ni Jedna sila na sredozemnim komunikacijama ne može zanemariti. Ostrvo Sicilija udaljeno je svega 150km od afričke

21 295