Jugoslovenski Rotar

koje donosi svaki dan, najvažniji jc poziv, rekao je pjesnik Goethe. Svako ima da obradjuje njivu koju mu je Usud dosudio. U fome i jest jedno veliko prokletstvo sadašnjice, šfo su se isprepleli i zamrsili putovi raznih sebiénih Zelja i prohtjeva, sile i pravde, jakoga i nejakoga, velikog i malog, i Sto je svijet pun bolesnih ambicija pojedinaca i onih koji drze u rukama sudbinu natoda. A glas je i BoZji i ljudski: sjedinite se u jednoj plemenitoj zelji, prosijecajte i uravnavajte put sreci, miru i blagostanju Gitava roda ljudskoga.

Upravimo i mi, braćo Rotari „iz ove feške magle pogled i oči k svijetlu i ljubavi. Ne moze biti daleko dan kad će bijes i sila smalaksafi, kad će prokletstvo nad rodom ljudskim utrnuti. Mi moramo baštinu svojih starih očuvati i predati je u ruke mladjim našima. Mi nismo nikome ništa uzeli ni ofeli. Mi ništa tudje ne trazimo. Ali kad se brani prag svoj i gnijezdo djedovsko, i malena ptica promece se u ognjenog andjela s ostrim macem. Mali pastir David ubio je Goliata. Cega da se plasimo?

Sunce jaéa i svaki dan je svjetlije i dulje nas grije. Nadvla dalo je zle i mračne sile. Iz daleka nam se smije pramaljeće. Nosi nam toplije dane, miris i cvat. I spas!

Blagoslovi Boze, rotarsko kolo. Daj snage i istrajnosti svima koji mu sluze. Rastjeraj mutne i crne oblake, izvedi nam opet na vedro nebo sunce ljubavi, bratstva i mira medju narodima. Ali daj nam i snage da se opremo zlu.

1 Pola godine naSega rada.

Роа teškim uslovima za sve nase rotarske klubove otpoéela je godina 1939/40. Opet je u nasoj Europi buknuo rat, i to baš u vrijeme kada se svi naši klubovi iza ferija spremaju da se u punom jeku ponovno late rada i razviju svoje djelovanje. Istina, našu zemlju nije zasada, hvala Bogu, zahvatio strašni ratni plamen, ali uza sve fo osjećamo i mi na svojim ledjima svu tezinu, gorčinu i opasnost svjetskih dogodjaja koji nas okružuju. U prvom redu osjećaju fo i svi članovi naših rofarskih klubova. Pa kada sve to držim pred očima i na pamefi, moram otvoreno i § mnogo ponosa ustvrditi, da nasi klubovi, u punoj mjeri svijesni svoje rofarske dužnosti, baš u ova feška vremena održavaju naš distrikt svojim časnim požrfvovnim radom, svojom čistom odanošću i privrženošću na onoj visini, na kojoj se je nalazio i u mirna, normalna vremena.

Samo bih jedno pripomenuo, a to je nutarnja ekstensija u klubovima. Mi smo u ovom polugodistu vise Glanova izgubili nego sto smo ih dobili i u klub primili. To nije nimalo utješljiva po-

308