Meksiko, стр. 18

PROVALIO JE VULKAN

Sjeo sam na papuču auta, da skiciram, što se preda mnom zbiva. Model je s prezirom osvjetljavao moj papir. Taj model ne odgovara. nikakvom poznatom pojmu. N'je živo biće, a ipak živi u neprekidnom kretanju. To je geološka ili mineraloška tvorevina, u svakom slučaju anorganska, a ipak bjesni i prska i buči i nabacuje se kamenjem i · porugom na moj papir.

Danas popodne pristupio sam tom biću, koje se prije dvije sedmice počelo rađati iz utrobe majke zemlje i. sve je više uzdizalo oslobođeni dio tijela, stotinu metara, dvjesta metara. Novorođenče je vapilo prema nebu, pupak mu je bio užaren, prskalo je krv i žuč, zaprskalo atmosferu i izbacilo iz sebe ogromnu količinu pogani.

Oko brijega, koji sve više raste, ta se pogan stere kao neki mlinski kamen ili obod. sombrera. Materijal je troska. Veliki oštrobridi komadi troske stisnuli su se jedan uz drugi, kao da su izatkani i uglačani u sombrero nadnaravne veličine, kao da su isklesani u mlinski kamem božjeg mlna. Debeo je materijal cboda, đebso mlinSki kamen, dvanaest metara debeo.

Prišao sam tom dvanaest metara visokom zidu od lave, ali ga nisam mogao dodirnuti, zahuknuo me svojim žarom. Uzmakao sam pred tim žarom + obišao ga udaljčn od njega čitav kilometar. Zveketalo je u zidini, kao da štropoću željezni lanci, poneki se kamen otkinuo od z:da i stropoštao. Tek kao cjelina i tek postepeno proširivao se krug lave kao krug valova, deset metara. na dan proširivao se rub, ostajući stalno okomit. Sve, što mu je bilo na putu, odnosio je sa sobom, visoko drveće nestajalo je bestraga.

Zamššljao sam lavu kao gustu tekućinu, nešto staklasto, kao „rijeku. A ovo ovdje bila je bezoblična, gruba tamnosiva sipina. Nije baš u dalekom rodu s opsidijanom, koji pred putnikom, što prolazi predjelima Meksika, često zasvjetluca kao neki tamni poludragi ka-

12