Meksiko, стр. 20

slabe, zatim slijede četiri osrednje, onda dvije snažne i ma kraju najsnažn'ja, strašna, žestoka erupcija. Redoslijed je uvijek isti, iako razmaci nisu. Ponekad. neka snažna detonacija upadne bezobzimo u neku slabu.

Već jutros, udaljen još na milje, kad sam na putu ovamo prolazio kroz državu Michoacan, vidio sam stupove dima i plamena. "Tada je to bio zapravo samo jedan jedini stup dima. I popodne, kad sam pr:spio ovamo, činilo se, da se sastoji od dimljive magluštine, izgledao je kao golema cvjetača od dima, posred koje svjetluca. crvenkasti panj. Kad se spustio mrak, sve je postalo drugačije.

Kad se spustio mrak, sve je postalo svijetlo. Prije svega stupovi dima. Pretvorili su se u stupove vatre. Izlijeću crveni, crveni se Visoko uzdižu, crveni iščezavaju. Plamen, koji je popodne tek malo šarao oblake dima, sada potpuno dominira, i siva para. jedva se U njemu nazire, više kao neka sjena.

Uzdižu se uzbudljivo vrelih boja i raznolikih oblika. Jednom je to konj, koji iskače iz brda, propne se, zasopta i rasprši se. Drugi se put pojavljuje alegorička statua s bakljom u uzdignutoj ruci — simbol, koji u kozmičkom trenutku iščezava bestraga. Jednom iz začarana brijega izrasta palma širokog. zlatnog stabla, zlatne krošnje i zlatnih plodova; ah, stablo se raspršilo, grane su se polomile, a kokosovi orasi popadali su. na tle prije nego što sam ih se dočepao. Jednom je stup vatre izgledao kao pravi stup,. barokni stup, raskošnih izbočina i vijuga, koje su nalikovale na grudi, slabine i bokove; zamamno se pružio sve do neba, da, se rasprsne dosegnuvši svoj cilj. Drugi je put to bio vatromet raketa, koje se, pišteći, strmo uzdižu i rasprskavaju u kišu zrnaca, vatromet, o kakvom prvi gospodar Versajskog dvorca nije mi sanjao.

Neprekidno dašće irater, snažno kao lokomotiva, neprekidno

· gruva baterija, i kad erupcija raste, i Kadi opada i gasi se. Kad bjesni bitka na moru, kad eksplodiraju kemikalije, kad se bombardirani grad pretvara u plameno more, kad plamsaju visoke peći — znam razlog. A ovdje? Zašto hukće i grmi, zašto pećine i vatra i pepeo lete pod nebo, da se zatim survaju na zemlju, tko i što djeluje u tom ždrijelu, dokle će to trajati, još jedan dan ili tisuće godina?

Ne bi li uzavrelom podzemnom svijetu bilo udobnije, da se probije kroz beskrajno duboke provalije ovog kraja, kroz »barrance«, ili kroz kanale i lijevke vulkana, koji već postoje, nego da se probija kroz ovu dolinu? Zašto je izabrao upravo tihi Paricutin i ovu njivu Indijanca Dionisija Pulida?

14