Meksiko, стр. 27

IL. Likovna umjetnost

Kad se uzmu u obzir ove činjenice, djeluje gotovo komično, da su slikari Nove stvarnosti, umjetničkog pravca iz 1920., izražavali novo u svojoj stvarnosti kaktusom, bez kojeg nema nijednog njihovog enterijera ni eksterijera. Spitzweg, staromodni ćudljivac, stotinu godina prije Nove stvarnosti, smatrao je ljubitelja kaktusa najstaromodnijim ćudljivcem svojih sižea. Jamačno se stoga kulturni historičar Wilhelm Uhde osmjelio da postavi hipotezu, da je Spitzweg, koji se upravo bio vratio s puta u Pariz, na obje svoje slike kaktusa htio prikazati Njemačku: napolju sjaji sunce, zeleni se lišće i cvrkuću ptice, a stari magistratski pisar nagnuo se nad prašan kaktus, koji se pred njim simetrički savija. -· : |

»Tu te rapelles, Rousseau, du paysage aztčque...?« kliče u jednoj pjesmi Guiljaume Apollinaire svom slikarskom prijatelju. Ta se Apollinairova izreka upotrebljavala kao dokaz, da fantastični i izmišljeni krajolici carinika Rousseaua nisu ni fantastični, ni izmi-, šljeni, nego slike prema mođelima iz aztečkog pejzaža. Henri Rousseau zaista je kao mladi vojni muzikant s intervencionističkom armijom. maršala Bazaina bio došao u Meksiko i tamo mogao vidjeti aztečke krajolike i njihovih osam stotina i pedeset vrsta kaktusa onako, kao što ih vidi budući slikar. Ali ono, što je kasnije slikao lucekasti douanier nema s tim ništa više veze nego što na primjer njegova slika nogometne lopte ima s nogometnom utakmicom. Pariski botaničari, koje su zbunjeni kulturni historičari pozvali u pomoć, mogli su ustanoviti jedino to, da nijedna od Rousseauovih biljki, osim agave, ne raste u Meksiku. :

MII. Literatura

Za Adalberta Stiftera »kaktus nije bio posljednje, čemu sam posvetio pažnju«. On kaže, da su cvjetovi doduše »divni kao bajka«, ali nisu bizarni, bezoblični, a još manje nezgrapni. Naprotiv: njegov vrtlar Simon u stakleniku s kaktusima završava svoj hvalospjev kaktusu i njegovim cvjetovima polemičkim akordom:

»Samo merazumnost ili površnost ili kratkovidnost mogu ovaj biljni rod mazvati nezgrapnim, jer nema ničeg, što bi bilo pravilnije i mnogostranije, a usto ljepše nego što je upravo on.«

U Meksiku kaktusima nisu potrebni ni Stifterovi vrtlari, ni Spitzwegovi pisari, ni uzgajališta, a niti sićušni lonci. Širom zemlje

) ı

21