Naša stvarnost

BORBA ZA MIR 3

dala i dokaza, da rad na održanju mira može imati uspeha samo ako počiva na demokratskoj osnovi. To znači, ako parlamenti, zastupljeni u savezu, predstavljaju istinske potrebe i težnje naroda, uvek volinih da čuvaju mir.

Izgledalo ie da će posle Svetskog rata ceo pokret u korist organizovanja mira izgubiti svoju važnost. Posle godinu dana savetovanja i raspri, doneseni su u Versalju ugovori koji su trebali da zajemče nove odnose, zasnovane na nacionalnim potrebama i težnjama. I što je najvažnije, ugovorima je bilo predvidjeno, da će se u naikraćem roku izvesti razoružanje. A dok se ono ne izvede, imalo je Društvo Naroda da vrši pritisak na vlade u korist mirnog rešavanja medjunarodnih sporova. Ono što su mnogobrojne pacifističke organizacije, kroz čitav vek tražile, bilo ie na jednom svetskom sastanku ovlašćenih državnika svedeno u nekoliko paragrafa. I narodi, izmučeni, iscrpljeni, seljaci, radnici, vratili su se na svoja ognjišta uvereni, da je mir zajemčen. Oni su ostali ravnodušni prema svima ranijim pacifističkim organizacijama, jer su verovali da se u paragrafima versaliskim nalaze jemstva za njihovu sigurnost i njihove bedne imovine i njihovih života.

I na stotinama sednica u Ženevi predstavnici tih aapaćenih masa su sa puno revnosti potrzali sve te paragrafe. Arhive Društva Naroda punile su se rasmatranjima o važnosti odredaba o razoružanju. Ali se razoružanje nije izvodilo i što su vremena više odmicala sve je manje bilo izgleda da će doći do njega.

Razne fašističke vlade, koje su se stale osnivati u pojedinim krajevima Evrope zadale su težak udar svima težnjama u pravcu stvaranja iskrene medjunarodne saradnje. Iskorišćujući zamorenost i začmalost, koje su zahvatile široke slojeve naroda posle rata, pojedine fašističke organizacije uz pomoć žandarmerije i vojske zahvatile su vlast. One su širile najlepša obećanja po narodu i uspevale da njima zađobiju izvesnog oslonca u zemlji, naročito u krugovima znatno posrnulog srednjeg staleža. Ali kada se obećanja nisu ispunila, jer se po današnjim društvenim odnosima nisu mogla ispuniti, onda je nastalo opasno razočarenje. I fašističke vlade su bile prinudjene, da kakvim bilo potezima i poduhvatima spolja zataškaju unutrašnju uzTujanost. To je, razume se, izazvalo uzbunu u celoj Evropi, koja je živela pod utiscima krvavljenja iz Svetskog rata. Mesto