Naša stvarnost

64

Kako je Španija podeljena

Pobunjenička mornarica, u kojoj su „Espanja” i „Almirante Servera” najvažnije jedinice, zaostaje za vladinim pomorskim silama. Ali pobunjenici su daleko jači u avijaciji. Poznato je da su oni primili petnaest italijanskih aviona a docnije još sedamnaest ma-– šina nemačkog porekla. Pobunjenici raspolažu sa svega nekoliko pristaništa: La Korunja, Vigo i Kadis. Vlada je gotovo nemoćna da zabrani ulaz stranim brodovima sa municijom i ratnim maferijalom u ova pristaništa. Objavljena je blokada La Korunje, Viga i Kadisa, ali vlada nema dovolino brodova i posade da čuva ulaze u pobunjenička pristaništa.

Strategiski vlada drži gotovo celu pomorsku periferiju. U njenim su rukama ova važna pristaništa: San Sebastian, Bilbao, Santander, Gihon (osvojen pre nekoliko dana) a u Sredozemnom Moru: Huelva, Malaga, Almerija, Alikante, Valencija i Barcelona. U vrlo je opasnom položaju Huelva, koja se nalazi izmedju pobunjenika i Portugalije. Isto tako pobunjenici prete i Malagi.

Pobunjenici, pomoću La Korunje i · Viga, imaju izlaz na more za dve važne železničke arterije u Severnoi Španiji, a uprava nad Kadisom omogućava im kontrolu reke Gvadalkivira sve do Sevilje, koja je zgodno pristanište. U centralnom delu Španije vladine snage su blizu Avile i Segovije i izgleda da su presekle vezu izmedju dva mesta. I Toledo je u vladinim rukama ali su se pobunjenici utvrdili u Alkazaru, koji je služio kao vojna akademija.

„limes” zavtfšava da bi i Oviedo glavno mesto Aslfurije, bio u rukama vlade, da nije bilo izdaje pukovnika Arande, zapovednika puka u Oviedu.

NAŠA STVARNOST

Kako se bore vladini rudari pred Oviedom

(U glavnom stanu rudarske

armije pred Oviedom. Od spe-

cijalnog: korespondenta Uni-

ted Press-a, Francika Fernandeza) Bavim se već nekoliko dana u logoru rudara, koji se bore na severnom frontu. Spavam s njima zajedno na vlažnoj zemlji.

Oviedo pruža sliku mrtvačkog grada. U jezivoj tami vide se ovde onde senke kako promiču. Grad je bez sveilosti, jer su rudari presekli vQdove električne struje.

Radnički borci izgleda da ne osećaju težinu užasnog „vremena koje ovde vlada. Oni se kreću i žive u mokrim odelima, ali zato čuvaju brižno svoje puške da se one ne pokvase.

U ovoj retkoj armiji nema bataljona ili četa. Ona se deli u tri glavne grupe koje se zovu »Radnička krv«, »Razorači«ć i »Osvetnici«. Ove tri grupe stoje pod komandom Gonzalesa Pena, Belarmino Tomasa i Javiera Buena.

Rudari su organizovani ovako: prVa grupa ima pet hiljada ljudi, koji su snabdeveni dinamitom i drugim eksplozivima. Druga grupa od deset hiljada ljudi raspolaže puškama. Pored nje ima još jedna grupa od deset hiljada nenaoružanih radnika, koji služe za gradjenje puteva, za domošenje namirnica i municije i za druge poslove. Oni takodje imaju zadatak da pretresaju kuće u zauzetim mestima i da zadrže sumnjiva. lica.

Za ilustraciju žestine s kojom se borbe vode, neka posluži ovaj primer: napredovanje radnika zaustavljeno je mitraljeskom paljbom iz jednog malog hotela na periferiji. Belarmino Tomas reši da potera u pravcu hotela dva magarca natovarena bom-