Naša stvarnost

1192 NAŠA STVARNOST

Socijalistički veteran i mladi britanski diplomata imali su prilike ponova da& razgovaraju. Ćaskali su čitav jedan sat obojica jako oduševljeno — disku. tovali su o velikom francuskom piscu Marselu Prustu. I ovoga puta razgovor je propao.

Kađa je Blum, jula 1936, došao u London da diskutuje o vitalnim problemima novog Lokarna, posle svršenih razgovora, pohitao je u Britanski Muzej da se divi zbirci grčkih antičkih figura.

Publiciste, koji vole da rukuju antitezama (književni obrt koji se iz romantizma danas preselio u novinarstvo) naročito su opazili taj kontrast izmedju Bluma i masa koje pretstavlja, prilikom njegovog prvog nastupa pred zatalasanim masama Narodncg fronta u Cirque d'Hiver odmah posle preuzimanja vlasti i pretstavljanja pred parlamentom. To je imao da bude simboličan čin kojim je Blum hteo da pokaže da vlada Narodnog fronta. prekida sa tradicijom čisto parlamentarnih vlada i da nova vlada znači vladu širokih narodnih slojeva. Evo jednog izveštaja sa tog zbora:

„Veliki hol bio je prepun pristalica Narodnog fronta. Gotovo svi pri sutni su bili u košuljama. Vazduh je bio zagušljiv i težak. Bura oduševljenja i pljeskania dočekala je pojavu jedne mršave i skromno odevene žene i prosedog čoveka, korektno, čak pažljivo obučenog, oboje sa cvikerima. ] čovek i žena su čudnovato odudarali od ove uzburkane mase. To su bili Blum i njegova žena koja ga nikad ne napušta. Stari socijalistički veteran Bracke, nalazio se u tom trenutku na govornici. Blum ga grli i ljubi u oba obraza kao djačić koji obožava svog učitelja.

„Po izrazu lica, ljubaznim osmesima i načinu ponašanju, niko ne bi rekao da Blum nešto ozbijno smišjla u svojoj glavi. Ni po čemu se ne bi moglo zaključiti da će trenutak docnije održati veliki govor koji treba da buđe od istorijskog značaja. Njegovi maniri su maniri salonskog čoveka. Bracke govori... Bracke seda iscrpljen na stolicu, briše znoj sa lica. Kada je sledeći govornik, jedna žena koja je tražila žensko pravo glasa, završila svoj govor, na govornici nije bilo ni jednog praznog mesta. Blum to prvi primećuje, ustupa joj svoju stolicu i galantno joj ljubi ruku.”

I pored sve novinarske preteranosti u podvlačenju ovog kontrasta, ovi podaci svakako bacaju izvesnu sveflost na ličnost Lćona Bluma. Mi ne smatramo da su poreklo i mladost kao takvi dovolini potpuno da objasne ličnost jednog čoveka u njegovim zrelim godinama, ali je izvesno da su to elementi koji nam dopuštaju da shvatimo i da razumemo izvesne strane njegovog karaktera i njegovog ponašanja. i

Slučaj je hteo da je u junu ove godine, kada je Blum preuzimao vlast, proslavljena i pedesetogodišnjica pesničkog i književnog pokreta simbolizma. Tom prilikom. priredjivači su, iz razumljivih reklamatorskih razloga, potsetili francusku javnost da je novi francuski premijer počeo svoj javni rad kao pesnik simbolizma. Časopis mladih simbolista, La Conque {1891), bio je otvoren tačno na sfrani na kojoj su se nalazili Blumovi stihovi, delikatni i fini. ?

I zaista Blum, vodj francuskih socijalista, nije organski proizišao iz masovnog radničkog pokreta, kao što je to bio slučaj sa drugim radničkim vodjama. On je prišao socijalističkom pokretu, on nije izrastao iz njega, i bilo mu je potrebno dosta vremena da se pofpuno srodi s njim i da izbije