Naša stvarnost

DANAŠNJICA 113

na čelo ovoga. Uostalom, Blumov slučaj, u tom smislu, ne čini ni najmanje izuzetak u francuskoj socijalističkoj partiji. Njegov slučaj je samo najtipičniji.

Francuska socijalistička partija već od samog svog osnivanja pretstavlja skup vrlo različitih elementa. Ona nije nastala na osnovu jedne jedinstvene ideologije i nije nikada, ni u najboljim danima II interanacionale pre rata, rukovala potpuno orudjem naučnog socijalizma, a još manje u svojoj posleratnoj fazi. Glavna karakteristika ideološkog držanja njenih vodećih ličnosti bilo je kolebanje. Sam! njen predratni vodj, veliki tribun Žan Žores, poređ sve čvrstine svoje moralne ličnosti, ideološki je bio nesiguran i njegova shvatanja bila su uvek obojena izvesnim idealizmom, koji je istina davao plameni ton njegovim govorima, ali nepreciznost njegovoj misli i njegovoj politici. To je i sasvim razumljivo ako se zna da je ideologija francuskog socijalizma bila amalgam ideja Luja Blana, Prudona, prvobitnih demokratskih tradicija Francuske revolucije i vrlo malo Marksa. Uz to treba pomenuti da je francusko radništvo bilo zahvaćeno i teorijama anarho-sindikalizma, čiji je glavni preistavnik bio Sorel, što je vrlo mnogo učinilo da se jedinstvo francuskog radničkog pokreta nije moglo da ostvati.

Održavanje jedinstva francuske socijalističke partije bilo je prema tome, omogućeno samo onom vodji koji je imao kvalitete više moralne i psihološke prirode: vodja je mogao da bude ili čovek politički elastičan i spretan, ili čovek koji bi svojom moralnom snagom, odlučnošću, mogao da se nametne svim tim heterogenim elementima. Najmanje se zahtevala od vodje njegova ideološka ispravnost.

Žan Žores, dugi niz godina pre rata, uspevao je da održi jedinstvo i da vodi francusku socijalističku partiju samo blagodareći svojim karakternim osobinama i govorničkoj sposobnosti. Posle rata, u doba cepanja socijalističke partije, kada je levica sa Marsel Kašenom i mladjim zauzela jedan odlučan i jedinstven stav, Blum je uspeo da izbije na čelo socijalističke partije, sada otvoreno postavljene na reformističkoj osnovi, samo pomoću Ssvoje spretnosti i elastičnosti.

Razumevanje Blumove ličnosti i ovih njegovih karakternih osobina najbolje će nam omogućiti kratak pregled njegove biografije.

Blum je rodjen u Parizu, 1872. Vrlo malo francuskih političara je rodjeno u Parizu. Izuzetak čine Blum i njegov stari antagonista, eksponent krupnog kapitala i finansijske oligarhije Andre Tardje. Blumova porodica je poreklom iz Alzasa. Otac mu je bio fabrikant svilenih gajtana. Dobio je solidno gradjansko vaspitanje i bilo mu je omogućeno kretanje u umetničkim i književnim pariskim krugovima. Naklonost za umetnost izgleda da je u porodici bila razvijena, što nam svedoči činjenica da se jedan od njegova četiri brata posvetio baletu, i danas |e direktor baleta u Monte Karlu.

Blum je svršio dva fakulteta, filosofski i pravni. Bio je Bergsonov djak. Još kao mlad bio je umešan u sve književne pokrete i salone. Francuski dramski pisac Renar, u svom Dnevniku zabeležio je sledeće o mladom Blumu: „1 novembar 1895: Lćon Blum golobrad i mladić sa devojačkim glasom, mogao je po dva sata dnevno da recituje Pascala, La Bruyčre-a, St. Evremond-a . . .”

„1898, (za vreme diplomatskog incidenta izmedju Francuske i Engleske oko Fašoda): Lćon Blum objašniavao je rečito i precizno apsurdnost fran~