Naša stvarnost

124 NAŠA STVARNOST

svih demokratskih i njegovom režimu nepoćudnih političkih elemenata. Intenziviranje tih proganjanja dovelo je do toga, da je čitav narod bio proganjan. Režim je ostao sam na jednoj strani, a na drugoj narod, koji se nije dao zarobiti, u borbi za demokratiju.

Razne su bile faze političke delatnosti Petra Živkovića. On se javljao kao zakulisni organizator političkih intriga, kao mračna i tajna sila koja sprema svoju političku ulogu, kao pretsednik vlade, kao pretsednik jedne, recimo, opozicione stranke. Sem izvesnih intrigantskih sposobnosti, on nije nigde pokazao ni trunke sposobnosti, ni delić jedne ozbiline političke koncepcije, ni najmanju dozu odvažnosfi.

I sada taj i takav čovek hoće da stvara nekakav „nacionalni front”, koji bi trebalo da dovede do vraćanja u predjašnje stanje.

Sam Petar Živković to ne može da izvede. To nije mogao ni onda kada je imao deo vlasti u rukama, i kada je u svesti masa bio još uvek snaga koju je teško oboriti. Zato je morao pristupiti traženju saveznika. I našao je JNS. Ovaj proces je vrlo interesantan: prvo je Petar Živković izgubio vlast i JNS. Zatim je JNS izgubila vlast. I na kraju su se ova dva laktora autoritativnog režima našla zajedno, ali sad bez vlasti, u želji da je opet zadobiiu.

Svojiom političkom snagom u narodu, svojom pameću, svojim sposobnostima i svojom političkom koncepcijom ni on ni oni nemaju nikakvih uslova da do vlasti opet dodju.

GOSPODIN A. D. SVEMOČ ANONIMNIH

Kada se A.D., „pravno lice”, ili tačnije rečeno, društvo bez pravog lica, pojavilo tokom prošloga veka, mnogi lakovernici pomislili su da će ono, razgranjujući kapital na bezbroj malih akcionara i usifnjavajući ga, uništiti koncentraciju kapitala, i na taj način postepeno i mirnim putem ofkloniti rdjave strane krupnog kapitalizma. Oni koji se lako zavaravaju prividnošću pojava, tvrdili su onda čak i to, da je A.D. put i način da kapitalizam potpuno iščezne, jer će (tako su oni mislili) u buduće svakom biti omogućeno da postane kapitalista, makar to bilo i jednom jedinom akcijom.

Pokazalo se, medjutim, da je A. D. bilo samo sredstvo za loš veću koncentraciju kapitala.

Mali akcionar je u stvari i u praksi samo maloletnik, neuračunljivo lice, ili bednik kome se baca mrva sa bogate trpeze. On je skoro uvek otsutan. Članovi nadzornog odbora jednog A. D. obično su figure i verne sluge uprave. Ali Upravni odbor, on je sve. Upravni odbor sedi na prestolju i drži u svojim rukama lavovski deo dobiti.

Godišnja skupština akcionara počiva na fikciji opšteg prava glasa i zakona većine, potrebnih za donošenje pravomoćnih odluka. U praksi, da bi jedan akcionar imao prava glasa, on mora da ima 10, 20, 50, 100, a katkad i 200 akcija. Prema tome, mali akcionari ne mogu da učestvuju u glasanju. Neko bi mogao! da pomisli: „Pa zašto se oni ne udruže, zašto oni zajednički, udruženim snagama, ne pribave sebi to toliko važno pravo