Naša stvarnost

140 NASA STVARNOST

+

dušan prema tome. Ne može biti ravnodušan. Ako je Novinarsko udruženje ravnođušno prema tome, onc. samo doprinosi tome đa se pored jednog prilično ogradjenog dela novinarskog staleža formira novinarska raja kcja u borbi za egzistenciju prihvata sve uslove, i da neka preduzeća stalno primaju nameštenike sa ulice. U Beogradu doduše nije razvijena dnevna štampa, postoje svega tri veća lista, ali formiranje ove novinarske raje na rubu novinarskcg staleža ne bi trebalo da bude sasvim ravnođušnc ni cnim vodećim članovima Novinarskog udruženja kojima je lično zasad dosta dcbro te ne osećaju potrebu da se zalažu za nešto drugo, i vode kratkovidu „realnu politiku”.

Na poslednjoj skupštini Udruženja Rađe Drainac je, dcduše dosta lično ali ipak sa stvarnim podacima, izneo optužbe protiv lista iz kcjega je istupio i izrazio uverenje da će Udruženje, čiji je član nekoliko gcdina, pređuzeti neke mere u vezi sa položajem u kcme su novinari u toj redakciji. Draincu su, doduše sa izvesnim pravom, dcbacili da je on dosta dugo bio u toj redakciji a đa za to vreme nije smatrao da treba nešto preduzimati, ali se inače uglavnom prešlo preko predloga da Udruženje nešto preduzme prema toj redakciji, bez veze sa Radem Draincem. Smattralo se da je to principijelno. pitanje, i da još nije zgodno . . .

E pisac ovih redaka je član Novinarskog udruženja, i ovo što iznosi čini hao prijateljsku kritiku koja se ne kosi sa članskom disciplinom, a ne kao napad. Mnogi novinari bi, naime, želeli da njihovo udruženje bude stvarno staleško i sindikalno udruženje, koje se zalaže za sve novinare, zastupajući njihova ekonomska, socijalna, intelektualna i druga prava, istupajući prema poslcdavcima kao telo koje pretstavlja sve svoje članove i one koji treba da postanu njegovi članovi.

Zasad Udruženje daje izvesne pomoći nezaposlenim novinarima, koji su dovoljan broj godina uplaćivali u penzioni fond; daje i pomcć u slučaju kolesti člana ili smrti člana ili nekog iz porodice; pa čak, što je lepo ali ne dovoljno, daje i manje pomoći — na božić i uskrs manje situiranim članovima. Iz penzionog fonda članovi mogu da dižu zajmove. Ali se dešava da buđu odbijeni od zajma baš oni članovi kojima je cn najviše potreban, a u čije platežne sposobnosti se nema poverenja zbog malih njihovih prihoda, iako Udruženje ima loših iskustava u vezi sa plaćanjem baš sa članovima koji primaju velike plate.

Ako se uzmu sve te usluge, a uz tc jcš i pravo na popust kod vožnje, Udruženje stvarno daje dosta — onim članovima koji imaju sigurna, dobro plaćena mesta, i ulažu nešto u penzicni fond za stare dane ili za eventualnost. o

Ali, kad je već reč o ovom Udruženjtt koje se ponekad uzima kao primer prilikom planova o udruženju književnika, umetnika i naučnika, činjenica je da ono ima čak i urednih članova, koji vrše svoje obaveze, a koji se u specijalnoj atmosferi Udruženja osećaju kao tek trpljeni, kao neki „SitOmlšni rodjaci”. Zašto? Zato, što nemaju ugledno mesto u novinarskoj hijerarhiji, što bez veze sa svojim sposobnostima, ali često baš u vezi sa svojim 'moralcm, moraju da rade manje istaknute poslove (korektura ili slično), i Što ne primaju prvoga na šalteru neke velike ređakcije pristojnu, impozantnu platu. Dok ovakvi novinari, koji stvarno nemaju drugog zahni-