Naša stvarnost

143 NAŠA STVARNOST

rodme situacije, kac i prisustvo na ovome kongresu književnika kao štc su Duhamel, Jules Romains, Maritain, Supervielle, Stefan Zweig, Emil Ludwig, engleski romansijer Mottram, elita literatura latinske Amerike, sa pretstavnicima Indije, Japana, Kaira, Bagdada, Severne Amerike i većine evropskih zemalja: sve to je mcralo doprineti interesovanju za taj kongres, šiji odjek neće biti beznačajan.

Andrić Gide je izrazic kongresu pismeno svoju simpaliju. Nemačka je pretstavljena na njemu samo preko izgnanika.

Ostaje slučaj Italije. Već davno u Rimu postoji sekcija Pen-kluba, pcd pretsedništvom Marinettiia, vatrenog i perfidnog: apostola futurizma i fašizma. Taj čovek je tu, u društvu pesnika Ungharettia ı rcmansilera Maria Puccinia. Niko ne želi raskiđ sa Italijom. Ali postoji slučaj Marinetti. Ovaj je u svojim bučnim napisma objavljivao da je rat „jedina higijena sveta”, što je u formalnoj prctivurečnosti sa načelima ispisanim u pravilima Pen-kluba. Ta načela: privrženost miru, osudu svake ratobornc literature, Drivrženost intelektualnomi liberalizmu, pravo književnika da izraŽava svoju misao — snažno je i rečito ponovio na početku kongresa u jednom veličanstvenom govoru Jules Romains, koji Je govorio u ime stramih delegata, a ona su istaknuta i u poruci Wellsa.

Te ideje su prihvatili i ponavljali u raznim nijansama Cremieux i ĐDuhamel. Vrlo vešto, Marinetti je branio „čistu” literaturu, literaturu jednog Mallarmća, što je bilo dosta pikantno iz usta čoveka čija literatura :služi naređbi i koji ne piše drugo nego propagandnu literaturu.

Kao što se moglo i očekivati, uprkos svoj diplomatiji primenjenoj iza kulisa kongresa, došlo je do fatalnog incidenta, u jednoj burnoj atmosferi. Na jednoj sednici kojoj sam imao čast da pretseđavam, Emil Ludwig ie dao potresnu sliku sudbine nemačkih pisaca koja im je namenjena u njihovoj otadžbini. Posle toga govora ja sam izrazio našu bratsku simpatiju za nemačke pisce u izgnanstvu ili, kao medju ostalim Ossietsky, u kon·centracionom logoru. Ceo kongres je priredio Ludwigu i Zweigu uzbudljivu ovaciju. U tom trenutku je hteo Marinetti da objasni da postoji razlika izmedju hitlerovačke Nemačke i fašističke Italije, na koju još nije ni učinjena aluzija. ,

Objašnjenje je saslušano. Jules Romains je predložio tekst Jednog 'patetičnog apela vladama i narodima, preklinjući ih da učine sve što mogu za očuvanje ugroženog mira. Ta poruka jc primljena sa aklamacijom. 'Posle čega su Skandinavci bodneli predlog, ističući da književnici koji pripađaju P.E.N.-u treba da prilagode svcja dela i svoje napise duhu ove poruke. Italijani su još uvek glasali. To je već bilo mnogo. Toliko licemerstva je moralo biti kažnjenc. Na idućoj sednici, na kojoj su Argentinci :bili dovoljno nerazboriti da dadu pretsedništvo Marinettiu, ovoga su potse'tili na cno Što je nedavno pisao o ratu kao „jedinoj higijeni sveta”. Jules Romains ga je saterao uza zid. Italijanska delegacija je prasnula... Etna, Stromboli i Vezuv zajedničkih snaga stupili su u erupciju. Mlatarajući pe·snicama prema Francuzima, italijanski delegati su vikali: .,Funjare! Svinje! Izazivači rata! . . . ” Duhamel je, blagim glasom, rekao Marinettiu da niko u neće da napada Italiju, ali niko nije primoran đa bude član Pen-kluba, i