Naša stvarnost

8 NAŠA STVARNOST

kao bujica, neodoljiva i bezobzirna. Ali iz tih bujica proizilaze obično takozvana „narodna odahnuća”, žestoke odmazde, „žakerije” i „pogromi”. Za svesnu organizovanu i istrajnu borbu, s dana u dan, unatoč čitavoj mreži zamki ı busija koja gradjansku svest stežu sa svih strana, mali, nepismeni, i naročito onaj na selu samom sebi ostavljeni gradjanin, nema dovoljno snage.

On bi je nesumnjivo imao više kada bi, u punom shvatanju odnosa stvari i sila u svetu, osećao koliko od svakog po.jedinačnog napora zavisi sudbina zajednice. Ali da to oseti, on mora imati svest o toj zajednici i o svom mestu u nioj.

Medjutim, u kolikoj je vezi s tom zajednicom on koji se ne miče iz svog kraja, i nema saznanja izvan onih koja stiče iz razgovora sa ljudima koji ne znaju mnogo više od njega?

Ali od svih tih i sličnih apstraktnih razlaganja, rečitiji je govor brojeva.

Španija je zemlja sa 24 miliona stanovnika. Proistekla je iz jednog vrlo složenog ukrštaja starih civilizacija Sredozemnog Mora, istoka i zapada. Mavri i latinski hrišćanski srednji vek imali su u njoi svoje proslavljene epohe. Španija je kroz vekove bila ekspanzivna imperijalna sila, gospodarica bogatih kolonija, kolevka moreplovaca, riznica zlata, otadžbina Servantesa, Lope de Vege, Kalderona, Velaskeca, El Greka, Murila. I danas, uz svoje glasovite muzeje, ona ima 17 univerziteta sa slavnom prošlošću, i sa 33.000 studenata. Ali u prkos svemu tome u Španiji je još uvek preko 39 od sto nepismenih.

Broi osnovnih škola je 27.900, a učitelja i učiteljica 52.000. Broj manastira dostiže 4.693, katedrala 66, a crkava i velikih kapela 20.372 sa 20.350 kaludjerica i 17.286 kaludjera.

Same te cifre kazuju već stanje stvari.

Španija je jedan vrlo složen kompleks etnički, duhovni i socijalni, nedovršen amalgam plemena, narečja i provincija, živih industrijskih centara i uspavanog sela u zabačenim krajevima bez saobraćaja, u fantastičnom arhaizmu skoro feudalnog stanja: sve u foku preobražavanja ali nepreobraženo, kao što je španska nacija u toku stvaranja ali nestvorena. Ako se svemu tome doda divljina zaostale Španije i očajno nestrpljenje nove Spanije, njeno nestrpljenje i njena izgubljena vera u evoluciju redovnom borbom ideja, shvatiće se današnji krvavi metež. Taj metež nije samo na ratištu španskom, on je tu u Španiji dublje u tragičnom spletu vekovnih opterećenja, kojih se jedan narod ne oslobadja preko noć.

Da bi se dobila slika o tome koliko su Alhambra, Alkazar, Toledska katedrala ili univerzitet u Salamanci malo zračili u širinu kroz deset ptoslavnjenih vekova Španije, treba uz cifre o Španiji staviti statistiku Danske, Švedske, Norveške, tri zemlje koje ni priroda nije obdarila bogatstvom mi crkva blagoslovom .