Naša stvarnost

116 NAŠA STVARNOST

G. Goleniščev-Kutuzov u napisu o Puškinovoj lirici zaklanja nedovoljno poznavanje i razumevanje Puškina pod plašt simbolističke frazeologije. Pun mističarske maglovitosti, on daje Puškinovoj lirici jedan fatalistički pečat, nastojeći da zaustavi Ono što postoji samo dok je pokret. I ma da se ogradjuje od Gerženzonovog „tumačenja Puškinovog genija” za koje priznaje da je bogumilsko, g. Goleniščev produbljuje fetišizaciju Puškinovih odnosa prema pojavama koje inspirišu njegovu liriku i deformiše naše preistave o nioj.

Po formi konkretniji, ali u sadržini ne manje konfuzan je članak g. Anjičkova „Sudbina Puškinove poezije”.

a

G. A. Jelačić ima završu reč. Predmet njegovog članka je „Puškin i njegovo doba”. Pisac nastoji da kroz „evoluciju Puškinovih pogleda” pruži sliku „evolucije ruske društvene misli”. I ma da taj pokušaj ima i suviše karakter skice (prema obimnmosti teme) sa dosta površnog i bez dubljih pretenzija, u njemu se ne vidi da ta istoriska paralela objašnjava Puškina, ioš manje samo rusko društvo. Otuda početna misao da je „Svaki umetnik pa i onaj najveći, sin svoga doba i u znatnoj meri proizvod stredine iz koje je ponikao, usred koje i za koju je stvarao”, — deluje u samom članku kao konstatacija koju izlaganje doduše ne opovrgava, ali i ne dokazuje. ; Najzad u rubrici „Prikazi i beleške”, sažet je program obimne pftoslave Puškinove 100-godišnjice u Rusiji. I mada u člancima nema nijednog pretstavnika današnje ruske misli, ovim dodatkom stvoren je ipak most izmedju Puškina i današnje Rusije, koji je u pomenutoj brošuri nedostajao. W.

Program proslave stogodišnjice Puškinove u Rusiji. — Sada je već mogućan potpun pregled celog programa za proslavu stogodišnjice Puškina u samoj Rusiji, u koliko je izvršen ili samo predvidjen za celu ovu godinu. Još 16 decembra 1936 ustanovio je Središni odbor za proslavu jedan svesavezni odbor od 48 lica, pod pretsedništvom pok. Gorkog, a A. S. Bubnovim komesarom za prosvetu, i A. S. Šerbakovim kao potpretsednicima, sa opštim zadatkom da održava sećanja na velikog pesnika i širi njegova dela medj širokim slojevima radničkim.

Prva, najzamašnija tačka programa ostaje i dalje izdavanje samih dela Puškinovih. U tome je prilikom proslave ovog pesnika došlo do dosada nevidjenih razmera i raznolikosti prema zvaničnom programu objavljenom 4 januara. Glavno izdanje biće Celokupna dela, u redakciji Akademije Nauka, u 540.000 primeraka. Sedam svezaka je izišlo, četiri se štampaju, a poslednje će sledovati odmah. Odbor je izdao svoj OorgaB, Vesnik Puškinovog odbora, u njemu je dao prvi put pesmu Senka fon Vizina, manju poemu iz doba djakovanja Puškinovog, zatim Puškin i neobjavljeni matferijal o braći Turgenjev, od Šebunina; jedno neobjavljeno pismo S. L. Puškina V. A. Žukovskom o progonstvu pesnikovcm, od G. Vinokura; prvi put objavljene uspomene basnopisca Krilova, sa opisom bune Pugačeva, koja je zanimala toliko Puškina. Književni institut Akademije Nauka pustiće t javnost uskoro opsežno delo pod naslovom Puškinovi rukopisi, od prvih stihova u Školi do pisma A. O. Išeljevoj na sam dan dvoboja, 27 januara 1837. Velika biografija pesnikova počela je da se štampa u redakciji istog odbora. Najvažniji deo biće ti njemu Puškinalija. Isto izdanje obuhvatiće i knjigu o Rjepinovim slikama Puškina (četiri glavne: Puškin na obali Crnog Mora — slikan sa Ajvazovskim —, Puškin na nasipu Neve 1835, Puškin i ispit 1615, Puškin kod Brilova), sa mncgim varijantama i sa crtežima za pesnikova dela. Državno izdanje (Gosizdat) pustiće u saobraćaj ne manje