Naša stvarnost

SAVREMENA SEĆANJA 283

_ U austro-ugarskoi monarhiji stanovali su milioni Slovena, koji su osećali solidarno sa srpski seljacima. „Nagodba” od 1867 predala je vlast nad onih deset naroda habsburške monarhije Nemcima i Madjarima, a značila je za slavensko stanovništvo nacionalno i socijalno potlačivanie, naročito za Srbe, Hrvate i Slovence. Mali srpski seljački narod borio se za svoji život izmedju Monarhije i Turske, ali dok ie Monarhija preplavila Srbiju svojim industrijskim proizvodima, dotle ie Madjarska visokim carinama onemogućila uvoz srpskih agrarnih proizvoda. 1906 dostigla je privredna borba svoju najvišu tačku. Srpski narod je, pod pritiskom madjarske carinske politike, pokušavao da pregovorima i pretstavkama omogući sebi izlaz na more i ukazivao ie stalno na to da mu se prepusti neko pristanište na Jadranu u interesu njegOVOg izvOZa. Monarhija se protivila ovom zahtevu za prilazom k obali i bila je, bar u ovoj fačci, složna sa Italijom. Privredno držana pod stalnim pritiskom, politički ugrožena u svom opstanku, zaokružena od moćnih sila, obratila se Srbija za pomoć carskoi Rusiji, koja ie pokušavala da, u interesu svog izvoza žitarica iz južne Rusije, otvori sebi put u Sredozemno More, da ostvari san o krstu na Aja Sofiji, koia ie u nemačkoi ekspanziji prema Istoku videla ugrožene svoje interese u Persiji i kojia se protivila stremljenjima Monarhije da sebi otvori preko Srbije put za Solun i da zaiedno sa Nemačkom zavlada Balkanom. Nemačka istočna ekspanzija ugrožavala je najzad i pre svega engleske interese u Aziji. Opasnost postanka jednog prednjeazijskog nemačkog kolonijalnog carstva uzbunila je Englesku, nagoveštavala je u daljini ugrožavanje pomorskog puta za Indiju. Nemačka je postajala ozbiljan konkurent Britanskoi Imperiji. Na ovai način stvarali su se politički centri opasnosti najvišeg stepena i polako su se kristalizovali protivnički blokovi. Bezobzirno napredujući nemački imperializam potencirao je svoiim burnim razvitkom i svojom ogromnom vojnom snagom opasnost jednog evropskog rata.

Aehrenthal i Bilow

Nacionalne borbe u austro-ugarskoji monarhiji poprimile su pred kraj prošlog i početkom ovog veka, a u vezi sa Pprivrednim razvitkom, sve žešći karakter. Bečka politika pokušavala je staru igru iskorišćavanja suprotnosti, ali joj ipak nije uspevalo da stvori neko izjednačenje. Napetost ie bivala sve veća, Friedjungov proces otkrio je na upravo klasičan način sredstva, kojima se mislilo savladati jugoslavenski pokret. Na Ballhausplatzu falsifikovana su čak i dokumenta, samo da bi se u Zagrebu mogli voditi veleizdajinički procesi i da bi se pošteni liudi mogli staviti pod vešala. Kada je oktobra 1906 baron Aehrenthal preuzeo ministarstvo inostranih poslova Monarhije, desilo se to u jednom vremenu najvećih unutrašnje-političkih