Naša stvarnost

SELJAŠTVO U BOSNI I PETAR KOČIĆ

IL. PRILIKE U BOSNI PRIJE KOČIĆA

Tobože nije znao lukavi i nezadovoljni seljak David Štrbac, koji se kao sjen i simbol i živi lik provlači kroz nekoliko Kočićevih djela, čija je zemlia koju obradjuje — carska, spahijska, njegova, svačija ili ničija. David Štrbac, dat u „Jazavcu pred sudom” kao individua, kao živ tip, istovremeno pretstavlja potmuli i neodredjeni bat i šum hiliada, kako to, uostalom, uvidjaju i Štrbac i Kočić. Kroz jednu ličnost, konkretnu i uobličenu, govori nepismena, tlačena, cijedjena i nezadovoljna već „ nekoliko stoljeća seljačka masa, nesigurna i dvosmislena u SvOiim putevima i shvatanjima borbe, ati stabilna i čvrsta u SVOjim težnjama za zemljom, za seljačkom pravdom i slobodom.

Tako taj seljak dvosmisleno izražavajući bijes, težnje i nađe miliona koje potmulo tutnje u seljačkim kućicama i pojatama, na oranicama i livadama — tako taj seljak neće da kaže da je zemlja njegova, već kao da ne zna čija li je. Jer su se na toi zemlji mijenjali gospodari, a on je na njoi uvijek ostajao, oplodjavajući je svojim rukama, životareći na njenoj materinski otvorenoj utrobi. U radu, kojim ju je oplodiavao, u vezanosti i ljubavi koja ga jie prikovala za niu — on je znao da ona pripada njemu, ali obzirom na društvene odnose koji su vladali na toj zemlji — on je bio u neizvjesnosti. I u samom Zmijanju, u kome se rodio (29-VI-1877) i radio Kočić, ta neizvjesnost je dobila najizrazitije oblike.

Biehu u Zmijaniu nekada slobodni seljaci...

Zakon sultana Suleimana od 1565, nazvan El-Kanuni, donesen iz fiskalnih pobuda, prvi put udarajući temelje nasliednom kmetovskom pravu, u stvari |e utvrdiivao zatečene odnose u Bosni. Kao da se ništa nije promijenilo: raniji vlastelini su podvili rep pred novim gospodarom, mijenjajući vjeru radi spasa svojih privilegija, gotska i vizantiska kubeta postepeno mijenjala oblike ka vitkim minaretima, a nekad feudalna dobra crkava postajala vakufskim dobrima novih bogomolia. Novo ie bilo — ustanova pronija (koja je i ranije postojala u drukčijem obliku) tzv. timara i zijameta, davanja na uživanje izvjesnih posjeda istaknutim padišahovim vojnicima, ali bez pravog feudalnog nasliednog prava. To je bila Bosna starog feudalizma (koji je tarski feudalizam konzervirao) — sa svojim beskičmenim vierolomnim plemstvom, koje je, kao i timarlije ı zijametlije,

3