Naša stvarnost

% NAŠA STVARNOST

produžilo da vojuje i moli novog boga za novog mijesto starog gospodara; sa svojim kmetovima, kod kojih su se (za razliku napr. od seljaštva u Nemačkoj), „stare pravice” pojavljivale u znaku odbrane hrišćanstva nasuprot feudalcima koji su sa novom vjerom čuvali stare privilegije. Iza dogmatskog srednjevjekovnog nadmudrivanja o prednostima ovog ili onog vjerovanja, skrivale su se usled nerazvijenosti proizvodnih snaga, nauke i prosvjete otvorene težnje pojedinih društvenih klasa.y/

Izgleda da su Zmijanici kao dio Bosanske krajine, bili

„ slobodni, bili neka vrsta Voine krajine, donski Kozaci Bosne, da 'su imali svoje martoloze, stočare i zemljoradnike, koji su očuvali svoju slobodu — što nije bio slučaj u čitavoj Bosni braneći jedno od bolesnih mjesta na granicama prostrane otomanske imperije. Ali jačanje begova i spahija (timarlija i zijametlija) dolazilo je u sukob sa mnogo bržim snaženjem mohnarhije, koja je prerastala u apsolutnu monarhiju (turskog) prosvećenog apsolutizma, i podupirala do odredjenog stupnja trgovinu i manufakturu, nasuprot autarkičnoi i zaostaloj feudalnoi

+ privredi. Kad su 1839 godine ukinuti timari i zijameti, koji su od poklona za ratne zasluge bili postali sretstvo „spahijske špekulacije mitom i licitacijama, age pohitaše đa ukmete seliake. Položaj „privremenih” hkmetova postajao ie teži od položaja begovskih kmetova, a spahije se pretvarahti u nasliedne feudalce, u čitluk-sahibije. To je bilo naiočiglednije u Zmijanju, kraju relativno slobodnih seljaka. „Slobodni seljaci su silom

' ukmećeni i poraboćeni”, kaže Kočić. Otud ie žedi zmijaniskog seljaštva za slobodom, za zemljom, dobivala najjasniji oblik borbe protiv feudalizma. „Surgun za surgunom ie otpreman u Vidin i Anadol”. Bjehu to povorke povezanih i izmrcvarenih pobunjenih kmetova. Terete feudalnog poretka, nametnute

· kasno, kada su već zrijevali materijalni «aslovi da oni budu likvidirani, zmijaniski seljak je osjećao s naročitom očiglednošću, u najoštrijem obliku. Tai oblik je Kočić i dao, izraža·vajući kroz njega, sadržaino, ugnietenost čitavog bosanskog seljaštva. On je pisac jednog kraja u najboliem shvataniu toga poima. Taj kraj kao formalni umjetnički oblik, kao zmijanjiski kolorit i dekor, njemu je poslužio kao okvir za dublju i prostraniju socijalnu sadržinu.

Turski feudalizam nije poznavao kmetske vezanosti za zemlju (Leibeigentum, krepostnoe pravo). Ali to ne znači da se položai seljaštva neće mijenjati. Razvoi novčane privrede djeluje u pravcu sve većeg izrabljivanja seljaštva: feudalci dok

+ su živjeli od produktne i radne rente — nužno su morali imati ograničene potrebe, novčana renta će im omogućiti raskoš i gomilanje bogatstva (Vitfogel). A jednom već formirane potrebe za raskošnim i raskalašnim životom, same djeluju u smje-

+ ru sve veće nezajažljivosti. Ove prve oblike eksploatacije (produktne i radne rente) zatičemo u Bosni još i u XIX vijeku, ali

iS UM a O ON a0