Naša stvarnost

36 NAŠA STVARNOST

Bosni, dao je istima mogućnost da se u toku istoriskog: razvitka ne samo ustale nego i ojačaju.

Selim II i Muhamed II (podupiran od Fuada i Ali-paše nastoje da raznim uredbama reformišu sudstvo („kadija te tuži, kadija ti sudi”), upravu i vojsku i da podupru razvoj trgovine i saobraćaja. 1839 godine je Abdul-Medžid izdao svoj hatli-humajun (carski edikt) poznat pod imenom Djilhanski Hatišerif, kojim se garantuje sloboda savjesti, imovna bezbjednost, jednakost gradjana pred zakonom i uvodi niz reforama u sudstvo, vojsku, obećava ukidanje ustanove zakupa i t.d. Bosanski begovat razvi barjake i halačući, ioš iak i otporan, podiže ustanak. On je bio u naponu i osiono pjevao:

Bojičiću bojiš li se koga? Boga malo, a cara nimalo,

Za vezira ni habera nemam,A za pašu ko za doru moga.

Subjektivno osjećanje snage nije odgovaralo njegovoj objektiv-

” noj slabosti: novi društveni uslovi su ga učinili slabim. lako bro-

jan, on nikoga nije uspeo da veže uza se — ostali društveni slojevi, u prvom redu seljaštvo, ma da nijesu bili zreli da se umješaju u borbu, u kojoj uostalom nijesu za sebe vidjeli koristi, pasivno su promatrali okršaj. Okretni i daroviti Omer-paša Latas, tada najveći vojskovodja carevine (inače po rodjenju Hrvat iz Like, čiji je brat 1871 g. simpatisao s Kvaternikovim pokretom),

- bezbrišno je pokosio „cvijet” begovata, utapajući u oganj i krv

njegovu razularenost i svojeglavost, svodeći njegovu ulogu na njenu istinsku mieru u okviru novonastalih društvenih uslova. Niz kasnijih uredaba') u osnovi nijesu izmijenile položai seljaštva. Šeljaštvo, iako bez saveznika, bez rukovodioca koji bi imao prostraniji horizont, ipak je izvlačilć iskustva i učilo iz borbi begova da se može biti oružje protiv samog tog učitelja. 1858 će planuti ustanak pod Lukom Vukalovićem i potres će se prenijeti čak do Krajine i Posavine. Ustanci*) od 1861, iako podupirani od garibaldijevaca i Lajoša Košuta, neće naći šireg zamaha u samoj Bosni, i skrahiraće pod pritiskom tada turkofilske Engleske i neodlučnošću i neorganizovanošću ustanka.

•* 1) Ramazanski zakon od 1858, koji još stoji na temelju feudalnog prava zabrane, uz ostalo, tjeranje seljaka sa zemlje; saferska naredba od 12 septembra 1850 kojom se regulišu zakupni beglučki odnosi i preciziraju uslovi pod kojima aga može da makne beglučara sa zemlje i t.d.

2) Ti ustanci su nesumnjivo nosili karakter pokreta seljaštva protiv 'Teudalizma. Ali je nesumnjiva i činjenica da su ih nastojale iskoristiti Rusija i Austrija, a i Engleska i Francuska, u svoje reakcionarne ciljeve. Otud su ti pokreti, napredni po svojoj unutarnjoj tendenciji, bili često nazadni na širokom planu odnosa naprednih i nazadnih društvenih snaga u Evropi.