Naša stvarnost

:ZBIRKA NAJLEPŠIH PRIMERAKA a7

"verovati da su impresionistički kriferiumi toga Ukusa sigurniji i viši od svih najrazličitijih kriterijuma čitave jedne epohe, da su “oni iznad karaktera vremena.

Taj odgovorni posao, za koji bi se morala tražiti frostruka garancija sfručne spreme, produbljenih eslefskih koncepcija i aufenfičnog poefskog dara, poverila je Srpska Književna Zadruga g. Đuri Gaveli, koji do sada nije ni iz daleka dao ni deli'mičnu garanciju da bi za takav posao bio dorastao i koji je sada na delu pokazao da to zaista i nije. lako se, svojim posleratnim aktivifeftom i svojim zasfarelim pa čak i nazadnjačkim književnim načelima i merilima, prilično diskreditfovala u očima naprednije i 'kulfurnije čitalačke publike, S. K. Zadruga još uvek je osfala jedno od onih izdavačkih preduzeća koja imaju ugleda, i za mnoge samom svojom signafurom predsfavljaju izvesnu književnu garanciju i sankciju. Dok se za Zadrugin „Zabavnik” (koji je od rafa objavio pisce prvorazrednog značaja kao što su Gogolj, Thackeray, Stendhal, Thomas Hardy) može reći da je zaista više no jedan zabavnik i da predstavlja najbolju zbirku prevedenih romana kod nas, za „Savremenik” se nikako ne bi moglo tvrditi da je zaista savremen, da delima iz pera Đure Gavele, Stojana Živadinovića, Borivoja Jevlića i Goleniščev-Kufuzova (ta je ekipa okupljena u njegovom VII kolu) sme pretendovati da daje vernu sliku naše savremene književnosti u njenom pozitivnom vidu. 'G. Gavela se, na kraju svoga predgovora, zahvaljuje Zadruzi „što je »Anflologiju« primila u svoja izdanja, složivši se sa glavnim načelima po kojima je ona sastavljena”. Odista, načela i merila po kojima je g. Gavela određivao koje pesme, „prefstavljajući samo svoju lepotu”, mogu u isli mah dostojno predstavljati i celokupnu poslerafnu srpsku i hrvatsku liriku, sasvim dosledno "odgovaraju načelima i merilima po kojima S. K. Zadruga određuje koja dela zaslužuju da predstavljaju našu savremenu književnosli. „Naslov ove knjige pesama — izjavljuje g. Gavela — dovoljno razgovelno ukazuje i na merila po kojima je ona saslavljena i na doba koje je njome obuhvaćeno: — zbirka najlepših 'primeraka poslerafne srpskohrvatske lirike.” Kako može sam naslov, gola reč „anfologija”, fo jest „zbirka najlepših primera– ka . . .”, jasno ukazivati na merila po kojima je ona sastavljena, Rad se baš radi o fome da se jasno ukaže koja su fo merila po kojima je presuđivano šta su „najlepši primerci” lirike jednog doba. Pre četvrt veka, g. Bogdan Popović je svoju „Anftologiju” sastavio na osnovu izvesnih bar prividno jasno posfavljenih i dosledno sprovedenih eslefskih načela i kriferiuma koji, iako akademski, konzervativni i već lada u priličnom (recimo fridesefogodišnjem) zakašnjenju u odnosu prema fadašnjim naprednim strujama evropske literature, ipak nisu bili, u čisto književnom smislu, u raskoraku sa opšfim zakašnjenjem najistaknutijih rezultata predrafne srpske liferafure. G. Đuro Gavela je dvadeset i šest godina posle g. Bogdana Popovića sastavio svoju „Anfolo-