Naša stvarnost

JEDAN ČOVEK NA PROZORU 109-

Istrošio sam telo do poslednje ćelijice. Po kiši koja ga kvasi,. kvasi, kvasi, kvasi ga, pa omekšava; u zavisti, u zloći, i pod Suncem, od Sunca slanog, gladnog — prokleti, o, o, gadni Sveti Šžepan! — što sve proždere... na oplaknut pesak ostavlja samo kamen i kost. Ono, to telo što je šuplje od stalnih odlakšavanja' creva, od beskrajnih davanja; iskidano od naglih budjenja s krikom, od Mesečevih libracija, od plača iz druge sobe, od pomračenja, od nje što je kraj mene, od gmizave kose, od — uvek! požara u snu, od trave ispod noći više od prašume, i njenih ludih, i groznih, od njenih užasno pravilnih gravitacija.

Ja sam pohabao i meso i ćutljive kosti, i mozak, i pamet, · i kosu, vedje, čelo, i nos, i zube-škrboljke s plombama i natrule, i opaljen jezik, i usne, i čeljusti, i gušu i grkljan od ujeda pica ranjave i vrele hrane, neizlečive; iznosio sam, izmorio sam ova ramena kišna, meke mišice, članke što škripe, šake što su toliko puta u zdrav jlenju s mržnjom ujedale ta tela od samih ruku, te tudje sundjer-ruke, mokre, masne, ruke neke zgrčene što ne zanju da daju, što mile, što u rukovanju izmile, što bogorade, što bogu rade, namirisane, što izgladnele preklinju do zemlje i mole, te ruke-drolje. |

Iznurio sam — kako je ono bilo! — te mišice koje vise, i laktove, i zglavke, i članke, i šake, opake šake što su zubima sekleTuke-krstove i ruke-kokarde.

Ruke iznemogle, ruke stisnute u džepu da se ne bi zdravile . . ..

Ruke, velike ruke koje su se zdravile! Dao sam ruke drugovima u rukovanju. Izgubio sam ruke po njenom telu u milovanju. Više ih nemam. Ja sam ih dao u davanju, ja sam ih odmahao u mahanju O, krv je iz njih u rukovanju u šake drugova istekla O, ja ih još samo imam u mzžnji i — gnusno! — u spavanju.

Iznosio sam ruke što su toliko jele, jele, pile i pekle što su zvučale i posle dugog rukovanja što su kratko disale

Ruke, ruke na hlebu, na trbuhu, žurne, jake, ruke na sisi opaljene ruke ogromnih razmera! O, ruke što su se u buni prviput obnažile Ruke Majakovskog koje su, mesto kičicom i paletom, ulicama i trgovima pisale Ruke! |