Naša stvarnost

O KNJIZI STEPHEN-A SPENDER-A 157

Poslavši jednom insirumenal britanskog imperializma, engleski liberalisti. su imali da delaju ili u saglasnosti sa imperialističkim sistemom, ili su imali da izmene osnove na kojima je haj sistem počivao. Gladstone je bio „primoran”, kaže Spender, da u ime imperializma dela onako kako bi delala. jedna čisto forijevska vlada. Naročito da dela fako po pilanju kolonija (veliki iroškovi za naoružanje usled Francusko-Pruskog rafa, zakoni o Irskoj, Gordonova misija u Khartoum-u). Asquifh je pokušao da naslavi reformisličke fradicije, ali je podržavao Boer-ski ral, suproistavio se ženskom pravu glasa i bio je rezervisan po pifanju Home Rule-a, zakona o samoupravi kolonijalnih naroda. „Bodrio je bataljone koji su odlazili u raf”, kaže Duff, „pozivom da brane ,državno međunarodno pravo Evrope' i da postave prava ,manjih nacionalnosti na ,nerazorivu osnovu — a polpisivao je lajne ugovore”.

Tako su već pri kraju prošlog veka liberalno raspoložene mase dočekale: skrešanje, a zatim i izdaju svojih vođa. Ako je liberalizam, po Max Beer-u, značio u isto vreme i nož i nožnicu merkanlilističko manufakturne klase, nož proliv feudalaca i zemljoposedničke aristokracije, a nožnicu proliv oširice sve moćnijeg proletarijata, on je u licu svojih oficielnih prefstavnika koji su vodili svefski ral, postao ne samo zašlilna nožnica posedujuće klase od prolešarijafa, no i nož u rukama imperializma protivu srednje klase i svih nižih slojeva.

Tumači engleskog liberalizma, kojima je stalo do propagande totalitarnog sistema, stalno su ukazivali na „slom” liberalne demokrafije kao na činjenicu preorijentisanja masa, i njihovih želja da se principi demokratije zamene anfi-demokralskim načelima. Ili su u „slomu” demokratije videli nesposobnost naroda da upravlja sobom, a previđali su nesposobnost jadanjih liberalnih. vođa da ostanu dosledni principima demokratije. Želeli su da prikažu, drugim rečima, fobože olsfranjivanje demokrafskih masa od osnovnih demokralskih načela tada kada su imali da ukažu na olsfranjivanje njenih zvaničnih preistavnik od narodne podrške, i njihovo vezivanje za moćne indusfriske krugove. Ovo izjednačenje demokralije sa ličnostima koje su joj stajale na čelu i njihovom privalnom istorijom, moglo je izazivafi pomelnju kod neobavešlenih, ali nije moglo dovesti u sumnju osnovna demokratska načela koja su se jako duboko ukorenila u engleskom narodu..

G. S. Spender se iskreno frudio da odgovori na pilanja, koja je sam sebi poslavljao, i koja sebi postavljaju danas mnogi liberalno raspoloženi Englezi. Na prvom meslu: koji su načini da se i ovoliko slobode koliko danas Englezi uživaju, sačuva, i na koji način da se oslvare ona korisna preuređenja koja su propovedali rani ideolozi demokratije. Srednja klasa, bio bi zaključak ove knjige, kao i liberalno raspoložena inteligencija i svi pošleni pafrioti, nemaju svoga neprijafelja u širokim područjima nižih prolelarizovanih slojeva, jer se baš fi slojevi danas javljaju kao najmoćnija garancija za čuvanje demokrakskih fradicija. K. H.

JOVA JAKŠIĆ: USTAVNO PITANJE U JUGOSLAVIJI

Jova Jakšić je pokušao u jednoj maloj brošuri, bez većih prefenzija, da obeleži svoj slav i slav svojih poliličkih prijafelja prema nacionalnom pilanju. Poznato je, da su Jakšić i njegovi politički istomišljenici do nedavno stojali na slanovišlu feorije jednog naroda i cenfralističkog uređenja države.