Naša stvarnost

*

ODBRANA KULTURE U ŠPANIJI 77

govih reči. Njegove pesme u zadihanom pokrelu, pisane u islom rimu kao. klasične romanse, ispunjene slikama, aluzijama, narodnim izrazima, ostavljaju neobičan uflisak na čitaoca.

Lorca se nije nikada aktivno inferesovao politikom, ali je pristajao uz svaki iskreni napor da se umanji beda španskog naroda.

Sećam se jednog junskog popodneva, 1936, kada smo se bili okupilj u Madridu, sa Jean Richard Bloch-om, kod naprednog, pesnika Alberli-a, pesnika koga su Madriđani docnije prozvali „pesnikom naroda”. U fom aleljeu, na visokoj lerasi Paseo Rozales, odakle se vrlo daleko pruža vidik na Casa del Kampo, na obali reke Manzanares, nalazili su se Marija Tereza Leon, veliki čileanski pesnik Neruda, Bergamin, Imaz i Serrano Plaja. Alberti je imao u svojoj kući jedan film o pedagoškim misijama na selu i o narodnom univerzifehskom pozorišlu Baracca. Proicirano je nekoliko odlomaka na zidu aleljea. Kad se pojavila silueta pesnika, u pozorišnom dekoru, na irgu jednog malog loledskog sela, svi prisulni seljaci su usfali i sa uzbuđenjem zapljeskali: „Federiko, Federiko...”

Ovaj pesnik čije samo ime pobuđuje fako veliko uzbuđenje umro je, u irideset sedmoj godini, u Granadi, streljan od „branilaca zapadne kulture”.

Nad lešom Federika Garcie Lorca, kao i nad leševima 1olikih bezimenih. žrtava, sagradiće se jedan novi svel. L. P.

POSMRTNA PESMA ZA IGNACIA SANCHEZA MEJIASA

U pel sali uveče, bilo je baš pet sali uveče.

Nosilo je dele beli čaršav

u pelf sali uveče.

Korpu kreča već ugašenog

u pel safi uveče.

Sve oslalo bilo je mrivo i samo mrivo u pel safi uveče.

Velar je vitlao pahuljice pamuka. u pelf sali uveče.

Oksid je sejao kristal i nikl

u pelf sali uveče.

Već bojuju golubica i leopard

u pel sali uveče,

Bulina sa neufešnim rogom

u pelf sali uveče.

Započeše da bruje kao fruhlovi

u pel sali uveče,

zvona arsenika i dima

u pel sali uveče.

Na uglovima ulica, gomile ćulfanjau pet safi uveče,