Naša stvarnost

DANAŠNJICA

i bik, jedino srce što stoji

u pef sati uveče.

Evo stiže snežna para

u pel safi uveče.

Kad se arena pokri jodom

u peft safi uveče,

smrt spusli seme u ranu

u pelf safti uveče.

U pet sali uveče,

bilo je baš pet sati uveče.

Njegov je krevet mrivački sanduk na fočkovima u pet sati uveće.

Frule i kosti šume u njegovom uhu

u pet sali uveče.

Bik već riče ka njegovom čelu

u pel sati uveče.

Soba se preliva agonijom

u pel sati uveče.

U daljini već sliže gangrena

u peft sati uveče,

levak krina u zelenom pazuhu

u pel sati uveče.

Kao sunca plamfele su rane

u pet sati uveče,

gomila je lomila prozore

u bel sali uveče.

U pet sati uveče.

Ah kakvih groznih pet časova uveče! Bilo je pet sati na svim časovnicima, bilo je pet sati u senci večera.

XPreveo Dušan Malić)

OTSUTNA DUŠA

Bik fe ne poznaje, ni smokva,

ni konji, ni mravi tvoje kuće,

ni dele, ni veče već fe ne poznaju, jer fi si mrtav zauvek.

Ne poznaju fe ni slabine kamena,

ni crni allas u kom se raspada fvoje felo, ne poznaje fe više nema fvoja uspomena, jer fi si mrtav zauvek.

Doći će jesen sa svojim ftrubama,

svojim grozdovima oblaka i skupljenim bregovima, ali niko neće hfeti da vidi tvoje oči,

jer fi si mrtav zauvek.