Naša stvarnost

ODBRANA KULTURE U ŠPANIJI 85

ŠPANSKA LITERATURA PISANA JE KRVLJU

Cela španska literatura pisana je krvlju, krvlju španskog naroda. | fa krv koja nam, kao što je govorio Lope de Vega, „kriči istinu iz nemih knjiga”, jeste ona ista krv koja nastavlja da nam kriči istinu iz nemih žrfaVa. To je oslobodilačka krv smrfi putem reči. Ona koja kriči u našem besmrinom Don Kihofu poipunost čovekove samoće, u vremenu koje ga deli od smrfi. Neprekidna i revolucionarna afirmacija živofa proiiv smrfi. Zafo je naš španski narod, svesan čovečanske i oplemenjujuće pofpunosti svoje prošlosti, sam, pofpuno sam, pred smrću. | oslobodilačka obaveza njegove reči, sa njegovom krvlju donkihofski se podigla u Madridu, slavnog i nezaboravnog dana, 18 jula. Kao jedan jedini čovek. Sam ali ne usamljen. Sam kao naš Don Kihof, ali ne usamljen kao Robinzon. Samoća je nešto sasvim suprofno od usamljenosti. Samoća je savršenstvo ljudskog opštenja i veze između ljudi. Sa španskim narodom, konačno uvek samim u svojoj istoriji, biće isto fako 1! uvek spasene, danas kao i juče, sve ljudske vrednosti kulture. A iznad svega ostalog, plemenitost proliv sebičnosti. Jose BERGAMIN

BUTER ! SONET

Od trenutka kada uspe opšti napad protiv ekonomskih i političkih pozicija radnog naroda jedne zemlje, od renufka kada su sloboda štampe I demokrafije ugušene, samim fim fog frenufka i napad profiv kulture krunisan je uspehom.

Nije ni dovoljno ni dosta brzo uočilo da rušenje sindikata i bombardovanje kafedrala i drugih kulturnih spomenika znače istu stvar. Međufim, fime je pogođena sama srž kulfure.

Sa gubifkom svojih političkih i ekonomskih pozicija narodi gube sva svoja sredsfva kulturne proizvodnje. | samom gospodinu Gebelsu je dosadno u njegovim pozorištima. Španski narod, braneći oružjem svoju grudu i svoju demokratiju, postiže i brani svoju kulfurnu produkfivnosf; sa svakim hekfarom svoje zemlje on brani i po jedan kvadrafni sanfimefar remek-dela u Prado-u.

Ako je dakle fako, ako je kultura nerazdvojna od kolektivne produktivnosti jednog naroda, ako je do fe mere vezana za maferijalnu moć, ako jedan fe isti nalef nasilja oduzima jednom narodu i bufer i sonef, ako je, najzad, kultura nešto isto fako materijalno, šta freba raditi za njenu odbranu.

Kulfura, koja je fako dugo, i suviše dugo, imala da se brani samo oružjem duha, protivu materijalnog oružja napadača, fa kulfura je ne samo jedna emanacija duha, već isto fako, a naročito, jedna materijalna stvar. Sa maferijalnim oružjem ona freba da se brani. Bert BRECHT

OPROSTITE NAM ...

Ona neizreciva emocija koja sve nas obuzima što se nalazimo u Madridu, u fom mučeničkom i nepobedivom Madridu, u fom uzvišenom Madridu koji je srce čovečanstva — fa emocija se meša, za nas, italijanske pisce, sa osećanjem gorčine i stida.

Ifalija!.. Ali, drugovi, kao što znate, fašizam nije ona.

Ne, srce ifalijanskog naroda je sa vama.

Oprostite nam, braćo Španije... Obećavamo vam da čemo učiniti sve za vas i nas. Nikola POTENZA