Naša stvarnost, 01. 11. 1937., стр. 32

POSTANAK NAŠEG GRAĐANSKOG DRUŠTVA

Kao „priloge pitanju posfanka našeg građanskog društva” objavio je profesor univerzifeta dr. D. J. Popović „drugo znafno dopunjeno izdanje” svoje knjige O Cincarima, koja je pre deset godina srećno slavila na dnevni red ovo važno sociološko pitanje. Kada se zna vodilačka uloga gradova i građana u živolu naroda ili društva, ili kada se vidi nesrazmerna raspodela kulturnih fekovina i ustanova između gradova i sela, onda je i laiku jasno, koliko je važno i značajno pilanje postavljeno u ovim knjigama; onda se mali udeo skoro svih Slovena, pa i Južnih Slovena, u kulturnom stvaranju Evrope dobrim delom može fumačihi fime što u prošlosti nismo pokazali skoro nikakve sposobnosti za sfvaranje gradova. U najboljem slučaju, naši su jači vladari vojnički osvajali gradove koji su bili tuđe kulturne radionice, ali ih nisu dosta dugo držali da bi ih potpuno asimilirali; zato naša nacionalna misao nije imala svoje zatfočnike u gradovima, nego više u planini, u kojoj su se valjda srelali hajduk i kaluđer. Dok se kulfurna islorija Evrope skraćeno prikazuje imenima čeliri grada: Afene, Rima, Firence i Pariza, dofle mi, Srbi, možemo u fom stilu da spomenemo samo Hilendar, dolle naš Dositej luta po tuđini, između Londona i Šklova, Lajpciga, Beča i Trsta, da umre u Beogradu koji je fek privremeno i nepofpuno bio postao srpski grad.

Kad je krajem XVII stoleća furska država naglo počela slabili, naš nacionalni preporod je pokrenu} srpskim građanstvom u Ausfriji, večinom u današnjoj Vojvodini. Kroz XVIII stoleće, ovo će građansivo u pravoslavnoj crkvi izgraditi bedem za zašlifu progonjene naše narodnosti, ono će crkvi uz bok osnovati ili izdržavati prve srpske srednje škole, i Rajiću, Orfelinu i Dositeju omogućili štampanje knijga koje će kod Srba odomaćifi moderni pogled na svel, izrađen u Evropi od Kopernika, Dekarlta, Njulna.

Olkuda sad Srbima odjedanput građansivo, kada toliki pulnici po našoj zemlji iz XVI i XVII stoleća skoro jednoglasno kazuju kako u gradovima Turske malo ima hrišćanskog stanovništva? To je pitanje postavio sebi dr. Dušan Popović. Njegov odgovor glasi: „Srpsku čaršiju ili građanski stalež osnovali su Cincari, a hrvatsku Nemci”. Taj odgovor je ilustrovan prvim, a mnogo bolje i potpunije drugim izdanjem knjige o Cincarima, naročito drugim delom drugog izdanja koji sadrži alfabelski spisak porodica za koje se zna ili se ima razloga misliti da su bile cincarske.

Odista, broj cincarskih porodica bio je u drugoj polovini XVIII i u prvoj polovini XIX stoleća velik, kako na feritoriji da-