Naša stvarnost

94 BDANAŠNJICA

uleha ljudskog roda i jedino sreisivo da se cn popravi; oni nišla ne kažu o užasnim naporima koje činimo ga uništimo. Sačinili sle jednu veoma rđavu besedu o razvralu, o Bardalul ali ni jedan govor o ovom pljačkanjima, o ovim razbojnišivima, o ovoj opšloj pomami koja pustoši svel. Svi skupljeni poroci svih vekova i svih zemalja nikada neće biti ravni zlu koje

izazove jedna jedina bilka.

Bedni lekari duša, vi se dernjale pet čelvrh časa o kakvom ubodu čiode, a ni jedne reči ne izustile o bolesti koja nas razdire u hiljade komada! Filozofi, moraliste, spalite svoje knjige! Sve doile dok nekolicina ljudi budu davili hiljade naše braće, onaj deo ljudskog roda koji je posvećen heroizmu, biće ono šlo je najsfrašnije u čilavoj prirodi.

Šla postaju i šla znače čovečnosi, dobročinsivo, skromnosi, umerenosi, blagosi, mudrost, pobožnosi, kad mi čelvrt kilograma olova bačenog sa razdaljine od šesi stotina koraka raskomada f{elo i kad umirem u dvadesetoj godini u neobjašnjivim mukama, okružen sa pet ili šest slolina samrtnika, dok moje oči, olvarajući se poslednji put, vide grad u kome sam rođen, uništen gvožđem i plamenom a uši mi čuju, kao poslednje zvuke, krikove žena i dece, izdižući pod ruševinama. A sve lo za fobožnje inlerese jednog čoveka koga i ne poznajemo?

Voltaire

(Prevela Anđa idić {Dictionnaite philosoph!qse}

(2) a

DRUŠTVEMI UGOVOR

„Naći oblik, udruživanja koje brani i ši, udruženom snagom, ličnost i imovinu svakog člana, i kroz koje se svaki pojedinac, združujući se sa svima, pokorava ipak samo samom sebi i oslaje :slobodan kao i pre“, to je osnovni problem čije rešenje daje Drušiveni ugovor.

Odredbe ovog ugovora su foliko određene samom prirodam čina, da bi ih i najmanje izmene učinile praznim i bez ikakvog dejstva; tako su one, uprkos fome što možda nikad nisu izrično naznačene, ipak svuda isle, svuda prečulno primljenje i priznate sve dotle dok se, prekrši li se drušiveni ugovor, svaki ne vrali na svoje pređašnje pravo i ponovo uzme svoju prirodnu slobodu, gubeći slobodu stečenu ugovorom, zbog koje se prirodne slobode bio odrekao.

Sve se ove odredbe, tačno ugovorene, svode na jednu jedinu: potpuno predavanje svakog pojedinog člana udruženja, sa svima svojim pravima, celoj zajednici; jer, prvo, kada se svki pojedinac predaje u potpunosti, uslovi su jednaki za sve, a kada su uslovi jednaki za sve, niko nema interesa da ih drugima olfežava.

Osim toga, pošlo se predavanje vrši bez rezerve, i zajednica je najpolpunija šlo može bifi, i nijedan član nema šla više da iziskuje: jer, ako bi ostala kakva prava pojedincima, a kako ne bi bilo nikakvog opšleg starešine koji bi mogao izricatli presude u sporovma između njih i društvenog tela, svaki pojedinac, budući unekoliko svoj sopsiveni sudija, zahievac bi ubrzo da fo bude u svemu; prirodni način živofa bi i dalje postojao i udruženje bi nužno poslalo ugnjelačko i uzaludno.

Najzad, svaki pojedina, predavajući se svima, ne daje se nikome, i kako