Naša stvarnost

KULTURNO NASLEĐE FRANCUSKE 95

ne postoji član nad kojim se sliče isto pravo koje se i tome članu uslupa nad samim sobom, dobija se isla vrednost za ono šio se qubi i više moći da se sačuva ono šfio se ima.

Ako se, dakle, iz ovog društvenog ugovora izdvoji ono šlo nije hjegova srž, videće se da se on svodi na sledeći izraz: „Svaki od nas daje zajednici svoju ličnost i svu svoju sposobnosi pod najviše rukovodsivo opšle volje; i mi još primamo svakog člana kao nedeljivi deo zajednice.”

(Du Contrat social, liv. ! sv. VI, 3. 3. ROUSSEAU

ZAUZEĆE BASTILJE

Versalj, sa jednom organizovanom upravom, kralj, ministri, generali, vojska, sve je fo bilo u oklevanju, sumnji, neizvesnosfi, u najpolpunijoj moralnoj anarhiji.

Pariz, uskomešan, bez ikakve zakonite vlasti, u jednom prividnom neredu, dočekao je 14 juli, što moralno znači najsavršeniji red, }ednodušnost duhova.

13 jula Pariz je mislio samo kako da se odbrani. 14 jula on napada.

Trinaestog uveče još je postojala sumnja, ujutru je više nije bilo. Veče je bilo puno nemira, razuzdanog besa. Jutro je bilo blistavo i užasno mirno. } sa danom se rodila jedna nova misao nad Parizom, i svi videše islu svešlosi,

Jedna svellost u duhovima i jedan glas u svakom srcu: „Idi, i zauzećeš

Bastilju”.

To je bilo nemoguće, besmisleno i čudno reći... A ipak, svi poverovaše. | to se dogodi...

Napad na Baslilju nije ni najmanje bio razuman. To je bilo delo zanosa.

Hiko fo nije predložio, Ali su svi poverovali i svi su učesivovali. Po ulicama, duž kejova i mostova, po bulevarima, gomila je dovikivala gomili: „Na Bastilju, na Basliljul" | u zvonjenju na uzbunu svi su čuli: „Na Bastilju”.

Slarci koji su imali sreću i nesreću da vide sve šta se zbilo u ovoj jedinstvenoj polovini veka, u kojoj kao da su vekovi nagomilali, govore da je sve ono šlo je posle foga došlo kao veliko i nacionalno, pod Republikom i Carslvom, imalo samo delimično a ne jednodušno obeležje, da je samo 14 juli bio dan celokupnog naroda. Neka dakle, oslane faj veliki dan, neka oslane jedna od večiHh svelkovina ljudskog roda, ne samo zalo šlo je fo bio prvi dan oslobođenja, već zalo šio je bio vrhunac sloge...

Vi jaki ljudi, vi siepljivi ljudi, dofie tako miroljubivi, koji ste toga dana imali da zadate veliki udar Proviđenja, pogled na vaše porodice, čija sie vi jedina polpora, nije smekšao vaša srca. Naproliv, osvrnuvši se još jednom na vašu zaspalu decu, fu decu čiju će sudbinu ovaj dan da odluči, vaša razmažena misao obuhvalila je slobodne narašlaje koji će izići iz svoje kolevke i osetila je u fome danu svu borbu budućnosti!

Budućnost i prošlost, obe su dale isti odgovor, obe su rekle: „Idi! | ono šio je izvan vremena, izvan budućnosti, izvan prošlosti, večna Pravda, rekla je fo islo. Besmrino osećanje pravičnosli pružilo je uzburkanom čovečijem srcu fučani las i reklo mu: „ldi, smireni, ne brinil Ma šla ti se desilo, mrlav ili pobedonosan, ja sam s fobom!”"...

Bilo je pet i po časova. Jedan krik se podiže sa irga Grev. Veliki žagor, buknu najpre iz daljine, on raste, približuje se brzinom i lomnjavom oluje . Basfilja je zauzela!