Naša stvarnost

LOGIKA DEMOKRATSKOG PRINCIPA 107

ne samo demokratskog, da onaj koji vlada, može izmeniti način vlade i pristati na neki drugi, koji će njegovu vlast ograničiti ili sasvim uništiti. Iz ovog izlazi da bi logiku demokratskog principa frebalo tražiti u osobenosti demokralije, a ne u manifestacijama vlasti činioca demokraiske vlade.

Osobenost ili suština demokratije, odnosno demokralskog · principa je učešće naroda u vlasti, odnosno polilička prava pojedinaca. iz ove suštine demokralije izvire njena druga logika: dosledna primena ustanova koje polvrđuju politička prava pojedinca, u kojima se ta prava realizuju. Demokratija se, dakle, može posmatrafi kao princip vlade i, u tom slučaju, ona kao svaki drugi princip vlade ima svoju logiku koja je opšta kod svake vlade. To je pravo vladajućeg da ukine sopstvenu osnovu. Međuhfim, demokratija kao jedan specijalni princip vlade ima svoju, demo= kraisku logiku, koja se ogleda u stalnom realizovanju demokratskog načela. Zato bi se moglo reći koliko je u logici demokratije njeno samouništenje, foliko je u njenoj logici i njeno očuvanje.

*

iz ovih razloga ovaj problem ne može se pravilno rešiti ako se demokralija shvali kao pincip vlade, a ne kao politička ideologija.':) Kao izraz poliličke ideologije jedan princip postaje, uosfalom, živolno aklivan, a kao takav on jedino ima smisla. PoIHička ideologija, čija bi logika bila u samounišlenju, a ne u očuvanju doslednom oslvarenju svojih principa, ne bi imala nikakva smisla. To što važi za demokraliju važi i za aulokrafiju, kao i za sve nijanse ovih osnovnih principa. Njihova suština je u njihovoj živolnoj energiji upravljenoj na sopstveno održanje, a ne na samouništenje. Oluda je stvarna, živoina logika demokratskog principa ne u mogućnosfi odricanja od demokralije, nego njeno dosledno održanje. |

*

Suština je demokralskoo principa učešće pojedinca u vlasi, dakle politička prava individue. Ideja o političkim pravima pojedinca sadrži jednu određenu misao individualizma. Individualizam je, kao i kolektivizam, jedna politička i socijalna ideologija koja je izgrađena sopstvenim idejama, odevena u svoje sopslveno ruho. U logici individualizma je održanje individue u drušivu i očuvanje njenih prava. Prema tome, sve što bi se dalo podvesti pod ovaj okvir, svaka druga socijalna, politička ili ekonomska ideologija, koja ne bi polrla suštinu individualizma, mogla bi naći mesla pod njegovim krovom. Oluda nam je mogućno qovorili da demokrafski princip nije nesaglasan ni sa jednim društvenim uređenjem koje suštinu ovog principa ne poriče, pa bilo „ da je reč o staleškom, fašističkom, socijalističkom, ili ma kom drugom uređenju. Ali pri fom slalno freba imati na umu da demokraiski princip ostaje u osnovi jedan individualistički princip, i da

1) dr. Boža S. Marković: Načela demokratije (Biblioteka „Polika i društvo”),