Naša stvarnost

TRI OBMANE DEKADENTNE POEZIJE

4

Poelska i moralna sadržina Židovog dela izraz je dekadeninih vrenja čilavog jednog drušiva u svom slaračkom razdoblju. Drušivenom i poliličkom raspadu jedne klase uvek preihodi njeno ideološko rasločavanje, i ono se nezadrživo razvija kroz sve vidove njene ideološke delatnosti. Mnogi pripadnici tog dela drušlva zahvaćenog rasločavanjem odupiru se na razne načine da i sami ne budu rasltočeni, ulažu sve svoje snage da bi se spasli. Te male, često i sićušne, subjeklivne drame slivaju se u jedan širok polhvat koji sada daleko premašuje svaku pojedinačnu subjekfivnu dramaličnost, i dobija sve razgovelnija obličja odmetništva jednog dela fe klase od nje same. To odmelnišivo je veoma raz-– nosfruk proces. Uspelo ili neuspelo, odmelnišivo pruža određene rezultate koji, prema okolnostima, više ili manje vidljivo deluju na polilička, filozofska, moralna i umelnička zbivanja svoga doba. Židovo delo ne obuhvala svesfranost odmehfnišiva, ali moćno zahvata njegovu moralnu i poelsku sfranu. Svaka etapa njegovog slvaralašiva po svojoj sušlini je elapa fog odmelfanja. Ono je u Židovom delu i njegovoj ličnosti nespelo, no io nikako ne znači da je odmefanje nemoguće. To samo znači da su njegove pulanje u slvari bila zaobilaženja, a ukoliko je nekada i išao pravim putevima, uvek su ga više mamile stranpulice, verujući za njih da su prečice. Makar i promašeni odmetnik, Žid je ipak značajan upravo kao primer promašenog odmehlnišva, kao svedočanstvo svih onih uzaludnosti, svih onih nemoći sa kojima jedino može da računa apstrakfni individualizam, inače samouveren da je svemoćan. Židovi nemiri su odjeci nemira čitave jedne preživele klase; njegovi su nemiri odjeci one brodolome panike koja je već zahvalila i sve više zahvata čitavu fu klasu. Kao pesnik i moralista Žid je najiskreniji po tom brodolomničkom u sebi.

U nekim razdobljima Židovog razvoja njegovi su nemiri bili svakako i pobune, prekstavljali su oslobodilačka sfremljenja. Ali oslajući uvek po svojoj srži pobune i sfremljenja usplahirenog subjekla, pa zato i nemoćni da se vezujući je za progresivne društvene snage poslvare, fi njegovi nemiri i ta njegova sfremljenja poslaju samo koprcanja ezoleričnog, moralizatorski apsfraklnog individualizma. Već i suviše razrovan da bi srastao sa naprednim društvenim snagama, Žid je osuđen da kroz svoje nemire brizga agoničnom lirikom i isto tako lirskim moralizatorskim propoveda– njem fe iste agoničnosli. Zalo su već i danas njegovi nemiri u

aaa ana ini—a

„iy ap aaa