Naša stvarnost

TRI OBMANE 121

dent nije mogao da uvidi da je ono samo kondenzacija svih nemira, a nikako ne njihovo rešenje. On je morao da veruje da je begsivo rešenje svih sukoba između sebe pojedinca i svoje klasne sivarnosti kojom nije zadovoljan, i lo rešenje u korist pojedinca. U lo je morao da veruje jedino zalo, što nikako nije mogao da uvidi koliko je nemoguće pobeći iz jednog nasilničkog drušiva, već da ga lreba menjali i samo menjali. Jer ne postoje ni izlazi kroz koje bi se pobeglo, ne posloje ni ulazi kroz koje bi se uvsle neke nove snage razarajuće po ugnjelačko drušivo i njegov vladajući, islo tako ugnjelivački moral, ali u samom tom drušivu nalazile su se još i krajem prošlog sloleća već polpuno uoblišene druživene snage koje su kadre da vrše to menjanje. Žid tada nije oselio fe snage i zalo j morao da bude liričar i propovednik begsliva, obmanjujući se česlo da mu je i uspelo da pobegne.

Objektivno, begstvo je napušlanje borbe, jer pojedinac napušlajući sukobe koji postoje između njega i onoga šlo ga okružuje, nije fime ukinuo fe sukobe, već im u islini podleže. Subjektivno, begsivo je samoobmana. Ono je vešto prikriveni oblik pomirljivosti i ako ga onaj koji beži smaira za nepomirljivost. Nemoć se pokazuje kao sverešavajuća sila, poraz kao pobeda, slepilo kao vidovitost. | samo u ovom dezerterskom smislu begstvo preslavlja rešenje, izrazilo subjeklivno rešenje, a zalo dakle i prividno. ;

Žid i objeklivno i subjeklivno oličava svu uzaludnost begsiva, ma koliko ta uzaludnost da uzima naizmenično dramatične i burleskne oblike. Čak i onda kada u prvi mah izgleda da isliče burlesknost te nemoći, Žide se nikako ne odriče begsiva. Baruštfine nisu proliv begsiva, već su proliv onih koji nisu kadri da beže. Baruštfine, mada u mnogome prećufno, ipak fvrde da je begsivo pobedilačko rešenje i isliču da poraz preslavlja nesposobnost a ne nemogućnost da se pobegne. Baruštine ni ne naslućuju nemoć beosfva, one samo persifliraju nemoć onih koji ne umeju da beže. To najbolje poivrđuju Zemaljske hrane koje su od počelka do kraja samouvereni pobedilački zanos uspelog begstva. lako kroz subjeklivnu liričnost, Zema!jske hrane su priiižno dosledan pokušaj negacije onog ambijenta u kome se Žide oseća nelagodno i koji želi da napusti, zgađen njegovom nakaznošću, ali već i sam prilično zahvaćen fom nakaznošću. Žid beži od unakaženih ljudi svoie klase u, kako se njemu čini, Još neunakaženu prirodu. Zemaljske hrane su velikim delom veoma rafinirano pozno izdanie rusoovskoq vraćanja prirodi; u krajnioi liniji one

znače fraženje snage u prirodi i ljudima nenačelim ili tek načefim.

civilizacijom. Želeći da pobeone ad svoie klase u alžirske pejzaže i među famošnje urođenike, Žid ie fada veoma malo primećivnao kolonijalnu stvarnost. Tobožnie beasivo Zemaljskih hrana samo je zavaravanje novim doživliavaniima, novim eozaltaciiama koje, istina, daju nove vidove Židovim sukobljavanjima, ali ih fime nikako ne rešavaju.

:_