Naša stvarnost

134 DR. JOVAN ĐORĐEVIĆ

koje veliku savremenu ulogu Engleske u svelu objašnjava njenim osfrvskim položajem. Razlog je vrlo prost. Koliko mi znamo, Engleska je uvek geografski bila osfrvo, ali nije uvek bila velika svelska sila. Hiljadama godina ona je u svelskom orkesiru imala više manje jedno beznačajno meslo i lek od XVIII veka ona počinje da svira prvu violinu. Dok je za sve to vreme njen geografski položaj ostajao uvek isti. Potrebno je bilo da se odigraju izvesni događaji, kao šlo su olkrića novih konfinenata i novih pomorskih puteva, prvo Aflanski okean pa svet zapadno od njega i, najzad, pronalazak zemalja severozapadne Evrope, koje su imale allanske umesto sredozemne obalske linije i fime se našle u zavidnom položaju jer su bile okrenute pulevima prema obalama novih konfinenata. Od svih najzavidnije mesto ie dobila Engleska, opet ne kao osfrvo, nego kao najbolje mesto na glavnom morskom i irgovačkom pulu. Tek od tada počinje u pravom smislu njen giganfski napon, njeno obogaćenje i njen vladajući položaj u politici sveta.

Sve ove isloriske i stvarne analize, dopušlaju nam da zaključimo. Ljudsko drušivo nije rob zemlje, pa ni rob svog osfrvskog položaja. Kao što nema određene čisle rase, lako ne postoji ni određeni oslirvski fip društva. Sigurno je da u najprvobilnijim fazama svoje islorije, kad je čovek na primilivnom razvoju, ulicaj prirode, zemlje i osfrvskog položaja može da bude u izvesnoj meri značajan i nekad odlučujući. /Ali između zemlje i čoveka ne postoji nikakva mislična veza, nikakav imperalivni odnos koji bi čoveku namelao slalno i neizbežno jednak život i jednu istu sudbinu. To dolazi otuda što ljudsko društvo ima jedan aktivni i uvek promenljiv odnos prema prirodi i zemlji. On se prilagođava prirodi ali fu prirodu on isto fako prilagođava sebi menjajući je u smislu svojih polfreba i ciljeva. Čovek živi na zemlji i na vodi, ali cn islo fako živi i u društvu. Danas se može reći da je sredina ljudskog živofa u prvom redu sociološka: ona je saslavljena iz ljudskog rada, fehnike, liudske volje i ideala, odnosno iz društvenih uslova i okolnosti, koji u svakom frenuiku uliču i menjaju geograliju. Društvena sredina, naročilo u razvijenijim drušivima umeće se između čoveka i spoljnjeg, prirodno=geografskog svela i polpuno menja odnos čoveka prema zemlji, me> njajući zemljište stalno i uvek sve više. Ovaj stalni i neprekidni odnos međudejstava čoveka i prirode, doveo je da je čovek danas u mnogome izmenio geografsku karlu svela i cela zemlja nosi pečat čovekove neprekidne slvaralačke moći i snage promena. Prema fome, kad se istakne da oslfvrljanski narodi, usled malog proslora i prenaseljenosti, imaju potrebu za novim proslorima i osvajanjem, mi naučno ne možemo fražili prenaseljenost u neposrednom odnosu sa zemljištem, nego kroz drušivo i njegove uslove. Jer, objektivno, pilanje prenaseljenosfi nije pilanje mehaničkog odnosa broja ljudi i veličine zemljišta, osirva. Ono obuhvala konkrelni isloriski odnos između danog kruga stanov-