Naša stvarnost

U SENCI 61

islina, znao šta je ona. Njena profesija mu je izgledala kao nešto. sasvim prirodno; razumljivo i opravdano, nešlo šio posloji bez naročilog objašnjenja, kao što postoji i njegova sopstvena služba, kao drveće, kao što postoje žandarmi, kao kiša, kao šlo postoji njegova porodica; kao vino,kao ove njegove mamuze koje nikad ne skida sa čizama. Kao i sve to on je Gizelu, njenu profesiju i svoj odnos prema njoj i njenoj profesiji, primao bez razmišljanja ; bez krilike. Noćas, međulim, prvi put je Gizela za njega bila nešlo drugo, a ne našminkano i nasmejano telo, pretpostavljeno samo drugim sličnim telima koja se na sal prodaju i kupuju. Jer prvi put noćas on je od fe beličaste i tople puti, koja je slatkim, oblim i vijugavim putanjama mamila i vodila njegovu strast da se gasi u skrivenim, crnim i ružičastim plićacima, očekivao zaborav melem. | mislio je na onog čoveka gore. Da li i pod njim Gizela ubrzano diže? Da li se ljubavno frza i drhii? Da li podiže gornju usnu? Da li i njemu, tom nepoznašom čoveku, po svaku cenu hoće da ugrize mladež ispod leve obrve? ili pod njim samo leži sa opušlenim, mlitavim lelom i zaista ravnodušno čila novine, kao šlo mu je više pula u šali rekla da čini, kada je u krevetu zaokupe i mrcvare „fuđi, zadrigli muškarci”. Krčevinac je prvi put u živolu bio ljubomoran. Naglo je punio čaše, ispijajući ih naiskap.

Bilo je dockan. Pred kafanom stolovi su bili već proređeni. Familijarna publika otišla je već svojim kućama. Tamburaši su ušli u salu, a sa njima i oni gosti koji po navici, uoči nedelje, dočekuju zoru. Zauzet svojim mislima i već uveliko uhvaćen pićem, Krčevinac nije primećivao da je kafana ovog pula drukčija nego obično u noći između subote i nedelje. Mladi frgovci sa Save, činovnici i frgovački pomoćnici, a naročito jedna grupa artiljerijskih oficira u dnu dvorane, sve redovni gosli „Orienta”, raspravljali su o krakevoj veridbi. |

— Da li i njemu, tom zadriglom biku, Gizela sada priča o mački koja se omacila na njenom krilu, o glistama u Kikindi koje presečene na pola i dalje žive, o Elelki, njenoj. mršavoj sestrici. kojoj su već fri puta operisali oči? Ili se zaista za to vreme (Krčevinac bi to najviše voleo) samo pogađa s njim za faksu. Ili mu čak krišom izvlači novčanik iz džepa?

— Još jedan lilar, čuješ li Pajot — A dokle će onaj rudnički bi? Je li bogati, znaš li ko je 1o kod Gizele? ·

— Novajlija, gospodine Vilomire. Julros je dopulovao iz Negolina. Pun je para. Mislim da je vinarski frgovac ...

Desnim lrofoarom Balkanske ulice s feškom mukom vukao je Mešulam pijanog Krčevinca. Pred njima je mirno ležao uzdignut, uspavan, faman profil Beograda, sa svojim nejednakim, iskidanim: krovovima čije su ivice propuštale smeđu lečnost rane zore. Pisak.

Mora

Ra