Naša stvarnost

i

:

FRAGMENT O SVETOZARU MARKOVIĆU

Agrarna revolucija 1804—1913 godine jeste početak novog srpskog nacionalnog života, nove srpske države, razvoja građanskog drušiva. Kritika ustanka, kritika njegovih uslanova, krilka ljudi ustanka i njihovih dela, mora prema tome da bude polazna tačka kritike kasnijeg razvoja nacionalnog i državnog živola, kasnijih ustanova, ljudi i njihovih dela. Kritika srpskog drušiva u XIX veku, kao i kritika politike koju je Srbija vodila tokom XIX veka ne može se ni zamislili bez njenog počefka, bez kritike srpskog ustanka. Ma koliko god ovaj metod izgledao danas sam po sebi razumljiv, ipak je činjenica, da do Svelozara Markovića niko u Srbiji, ni od Srba van nje, nije uradio ništa u fome pravcu. Da nije ništa drugo učinio nego da je samo video i poslavio problem, Svetozar Marković bi poslao otac jedne kriličke misli koja fraje do danas, i njegova zasluga bi, istoriski gledana, bila ogromna.

Ali, on ne samo da je problem video i postavio, on je pokušao i da ga reši, da ulvrdi uzroke razvoja srpske države u pravcu jedne birokratsko-dinastičke države, koja je svojim poslojanjem i življenjem onemogućila konzekvenian razvoj i delovanje onih snaga društvenih i ekonomskih, koji su doveli do ustanka i koji su se u njemu borili.

Kritika Svetozara Markovića je dvovrsna: politička i ekonomska. Ekonomska kritika danas više nema nikakova značaja. Ona je bila ulopiskog karaktera i rezullaft Svetozarovog prihvatanja ideje

. Černiševskog, koji je u ustanovi ruskog mira video klicu za preo| bražaj ruskog drušiva. Potpuno pod ulicajem Černiševskog, Sve-

fozar Marković je naišao pored toga u Srbiji još i na ustanovu zadruge, koja se njemu činila sličnom s ruskim mirom, i zbog toga moguća kao klica socijalnog preobražaja u Srbiji. On je video da će kapitalizam neminovno prodeeli i u Srbiju?) i mislio je da bi se to moglo sprečiti zadržavanjem stare srpske zadruge, koja bi obrađivala veće komplekse zemljišta, a fime postigla i racionalniju obradu. On je mislio da će fime zadruga izvršili u Srbiji dve slvari: omogućili socijalni preobražaj, izbeći kapitalizam, i proizvodnju racionalno organizovali, jer će zadruge preistavljati

1) „Naš radnik nije još u masi proleler, ali u načelu naša privreda je na onom istom temelju na kome je i na zapadu, i sa razvitkom privrede i obrazovanjem kapifala mora se razviti kao i famo, i već se sada primelno razvija“. Cel. Dela, sv. Il. sfr. IX.