Naša stvarnost

FRAGMENT O SVETOZARU MARKCVIĆU 67

velika gazdinstva, koja su, po njemu, ekonomski premoćnija od malih. | ako je ova ieza u osnovi jedna velika zabluda, ipak se ne može reći da u njoj nije bilo i nekšliko manjih istina. Jedna od fih jesfe i ivrdnja da se sa raspadarfjem zadruge razbila ekonomska snaga srpskog seljašiva, i da su fim procesom sivorene nove privredne snage u srpskom drušivu,.koje će ga odvesli u pravcu polpuno različnom od onoga kojim su bili pošli srpski seljaci ustavši proliv Turaka s oružjem u ruci. | na foj tačci počinje politička kritika srpskog ustanka i kasnijeg razvoja, koja je kao fačna ostala važeća do danas i koja sivarno čini počelak krilike koja se razvijala kroz decenije, kritike poliličke uloge Srbije na istoku, na koju niko pre njega, a ni mnogi posle njega, nisu mislili. Misao Svelozara Markovića, izašla je još u ono doba izvon granica Srbije. Svojom kritikom srpskog usfanka Svelozar Marković je stvarno počelak jedne kritike koja se konflinuelno razvila do današnje i koja je u političkom razvilku srpskog naroda našla nove argumenle, i islovremeno fime i polvrdu njene pravilnosfi.

Prvi i drugi srpski ustanak su agrarne revolucije. Ekonomski položaj srpskih seljaka bio je njihov razlog. U fome su složni svi istoričari ustanka”). Iz materijala kojim se dokazuje ova leza vidi se, da su i ekonomski razlozi bili dvojaki. Mi bismo ih nazvali unufrašnjim i spoljnim ekonomskim razlozima. Unufrašnji su oni koji se odnose na pritisak koji su vršile dahije i janičari na raju (ponovo zavođenje čilluka, povećanje poreskog priliska id.), a pod spoljnim mislimo na uficaj novčane privrede, koja je počela sve jače da prodire na srpsko selo, i s fim u vezi stvarala sve veće mogućnosti za frgovinu s Auslfrijom, preko koje je fo prodiranje usivari i započelo. Oluda jedinsivo seliaka i frgovaca u ustanku, dakle jedinstvo celog srpskog naroda.

Ove dve još neizdilferencirane klase, jer su se i seljaci bavili frgovinom i frgovci zemljoradnjom, išle su za isfim ciljem: ekonomskoj slobodi. Taj cilj, međuhim, nije bio stvarno ni od koga jasno formulisan. Može se reći da je srpski uslanak bio neposredni rezultat praktičnih pojedinačnih saznanja, toliko idenličnih, da za fu neposrednu akciju nije bila potrebna nikakva sinfelička formulacija, koja bi ta praktična, pojedinačna saznanja vezivala, nalazilš njihove zajedničke elemenfe, potrebne za definitivno formiranje ideologije. Sem priča i dogovora, kojih nije bilo mnogo i koji skoro nikada nisu obuhvaftali celu teritoriju, nikakva ideološka, ni politička, ni filozofska propaganda nije prefhodila srpskom uslanku. Nije, dakle, bilo ničega što bi fome nizu konkretnih i pojedinačnih saznanja, koji su fokom vekova konkrehno i pojedinačno reagirali (hajduci), dalo jedan opšti ideološki izraz, koji bi onda sa svoje slrane, jednom već formiran, izvršio pofreban ulicaj na sva fa konkrehna saznanja o pojedinačnim stanjima, i dokazivao pofrebu da se fa pojedinačna slanja menjaju. Taj idenlitet saznanja, i svest kod svih seljaka da im je svima jednako s jedne strane,

?) Ranke, M. Gavrilović, St. Novaković, G. Jakšić,