Naša stvarnost

68 VESELIN MASLEŠA

a s druge ravnomeran i razbojnički postupak dahija, uzurpatora političke vlasli i ekonomskog, gospodsiva (spahije su bile proferane, meslo knezova subaše su kupile porez), jedino su mogle dovesli do toga da je ustanak izbio i na meslima, gde nije bio pripreman, i da je izbijao u pojedinim mesfima čak u isti dan i ako nije bilo nikakvog dogovora.

Ova osnovna karakferistika, pomanjkanje formulisane i izražene ideologije, koja je inače latenino poslojala u svesti seljaka (i delimično nalazila izraza u pesmama), ima još jedno značenje: ona pokazuje da ideologije nisu razlozi ustancima i revolucijama. One su samo, u većini slučajeva, njihova preihodnica i kao takva mogu da ih požure, prodube i organizuju.

Ova činjenica, međulim, koja je fako važna za nauku, bila je glavni nedostatak srpske agrarne revolucije i jedan od razloga njene kasnije degeneracije, koja nalazi svoj završni akt u beralu od 1830 godine, kojim Sullan određuje srpskom narodu ko će bili njegova nasledna dinaslija. Berat je primljen na znanje i fime je srpska revolucija od 1804 završena.

Na fom poliličkom faklu i na čitavom nizu događaja koji su mu preihodili i koji su ga omogućili, počinje krilika Svetozara Markovića. U svojoj knjizi „Srbija na Istoku” on kaže:

„U beraltu Sultan nije polvrđivao izbor srpskog naroda već je davao knezu Milošu i njegovoj porodici Srbiju kao poklon za njegove lične vrline. On je postavljen za kneza jedino po carskoj milosli . . .

Nije čudo posle toga šlo su srpski velikaši pohilali da se strpaju barem u hatišerif kad nisu svi mogli da dobiju berale . . . U sivari sovjelnici su radili isto što i knez Miloš. Oni su fakođe uviđali da je sigurnije smalrali za izvor vlasti Sullana, a ne pokorni i ulučeni srpski narod. 1

Hališerit i beraf od 1830 godine bili su samrini udarac za srpsku revoluciju. Borba za oslobođenje i jedinstvo celog srpskog naroda, pa i sama misao o fom, bila je sasvim ostavljena. Mesto toga u Srbiji se počinje uređenje monarhične države.”

„Balkansko je Poluosfrvo mozaik od različitih naroda . . Koji će od fih naroda da se „aneksira” srpskoj monarhiji? Pa recimo da srpska monarhija zadobije i ostale Srbe koji žive u AustroUgarskoj — pa i to je fek mala kraljevina od 5 miliuna. Može li takva država da prisajedini sebi više od 10 miliuna drugih narodnosti? Pa to bi bilo nešto sasvim nalik na današnju Ausilriju i Ugarsku, šlo po ivrđenju samih srpskih državnika ne može da postoji. Je li vredno da se srpski narod bori za fakvu besmislicu, samo zalo, šlo su neki srpski državnici dobili volju da majmunišu Kavuru ili Bizmarku.

Srpski narod nema drugog izlaska do revolucije. na Balkanskom Poluostrvu; revolucije koja bi se završila uništenjem sviju država što danas smeću, da fi narodi ne mogu da se sjedine kao