Naša stvarnost

FRAGMENT O SVETOZARU MARKOVIĆU 69

slobodni ljuri i ravnopravni radnici; kao savez opština — županija — država — kako im najpodesnije bude ?).

Svelozar Marković ponavlja ovu islu misao krilikujući jednu fada „palrioisku” parolu:

„Osnovali Veliku Srbiju značilo je prenefi vrhovnu vladu nad Bosnom i Ercegovinom od sultana na vladajuću porodicu Obrenovića, prenefi u Bosnu u Ercegovinu srpski ustav i srpsko državno usirojslvo sa svim njegovim kapelanima, načelnicima, sudskim instancijama, mnogobrojnim kancelarijama i celokupnim birokralskim aparatom”)

Skoro u islo vreme kada je Svelozar Marković ovo napisao, sličnu misao je izrazio i Vasa Pelagić:

„Unaloč svemu tome fuđinskom i rođenom splelkarenju, ipak u narodu posloji narodna parlija — narodni tabor, koji hoće da Bosna i Ercegovina posfanu samosfalna država ili da stupe u bratski i slobodni savez sa kneževinama srpskim i ostalim narodima Podunavlja i Balkanskog Poluostrva”).

Ovi cilati iz glavnog Svelozarevog dela pokazuju, da je on, suprotno gledištu Slobodana Jovanovića*), bio čovek koji je prvi jasno video kuda ide polilički razvoj srpske države u XIX veku, da je isto fako video zašlo laj razvoj ide u fome pravcu, i na kraju da je video put kojim je Srbija mogla da pođe. Tek kada je prelazio na problemaliku rešavanja, kada se radilo o lome da se olkriju društvene snage koje bi mogle okrenuli razvoj u onome pravcu u kome je frebao, i po Svetozaru Markoviću, da ide, kada se, dakle, radilo o fome da se utvrdi šta je frebalo da se učini ili šta je frebalo da se dogodi pa da razvoj pođe u drugom pravcu, tek na tome ferenu nadvladao je slrani ulicaj Svefozarovu originalnu misao, fek tada je on manje, mnogo manje aledao, a više, mnogo više čilao i tražio po spisima svojih uzore rešenja. | zbog loga je često fako jaka konfradikcija između sivar– no viđenih stravi, kritike i naučenih sivari, rešenja. Taj sirani ulicaj, koji se pokazao nelačan i pogrešan i za zemlje gde se rodio, ali ne i suvišan, gledan u velikoj liniji, manifestovao se kod Svelozara u glavnom u njegovoj lfeoriji o preskakanju kapilalističkog poreika u Srbiji, o nekoj vrsti bezbolnog prelaza srpskog drušiva iz palriarhalnog u socijalističko, konkreino u spasavanju srpske zadruge kao socijalne i ekonomske ćelije novog društvenog porelka. |

Međutim, kada se govori o neorginalnosli Svelozarovoj, o njegovom doktrinarstvu (u rđavom smislu fe reči), ni onda se ne smeju izqubili iz vida prilike Srbije toga doba, koje su bile

3) Svetozar Marković, celokupna dela: Srbija na istoku, sfr. 89, 90, 167.

*) Op. cit, sir. 161.

5) V. Pelagić: Istorija Bosansko Ercegovačke bune u svezi sa srpsko- i rusko-furskim ratom, Budimpešta, 1879.

%) koji kaže da Svetozar Marković nije umeo da gleda, da vidi uopšte, i da u njegovom delu Srbija na Istoku nema ni jedne isloriski tačne ideje.