Naša stvarnost

FRAGMENT O SVETOZARU MARKOVIĆU f8|

s jedne sirane i birokrafskog aparala s druge strane. Mažda nigde nije fa suprofnost došla fako ošfro do izražaja kao u Srbiji, gde je dugo vremena ne samo izgledala nego i bila glavna suprofnosli. | Slobodan Jovanović i Jovan Skerlić u svojim napisima o Svetozaru Markoviću smafraju da je u seljašivu poslojalo neraspoloženje proliv birokralije, ali da su uzroci toga neraspoloženja bili poipuno različni, skoro suprolni mofivima Svelozarevog neraspoloženja. Dok je Marković fežio za ukidanjem države, za savezom slobodnih opština, seljaci su fražili povratak palriarhalnom živolfu, neorganizovanoj slobodi, kakvu su ranije uživali.

Na prvi pogled ovo izgledaju kao dve poilpuno različne sivari. Ali, ne sme se zaboravili, da su isli razlozi stvorili ove različne izraze. Ne reagiraju sve drušivene klase i svi ljudi na iste pojave jednako. Ali prve reakcije nisu poslednje reakcije. Taj nesporazum između Svelozarevih ideja i želja srpskog seljaštva mogao je ipak, u krajnjoj liniji, da dovede i do jednog sporazuma koji bi se sastojao u sivaranju preduslova za jedan zdrav i slobodan razvoj proizvodnih snaga u Siıbiji, i koji bi se politički sasvim drukčije izrazio. Smrti Svelozara Markovića omogućila je da radiklana slranka napusti dokirinarne stavove, i da odvede u oporlunizam, koji je doveo do toga da se prvobilni nesporazum između seljaka i Svetozara, pretvorio u sporazum radikala — sa vladajućim aparatom. | kao što je god jedna oportunistička linija mogla da seljaštvo dovede do ioga da primi ono proliv čega se borilo, i sa čim je opravdano vodilo borbu, isto fako je, i još lakše, seljaštvo moglo da se sporazume sa jednom fakozvanom dokirinarnom linijam, koja ga ne bi ferala na kapilulaciju pred glavnim prolivnikom, nego koja bi ga vodila novim oblicima borbe i novim oblicima života. Sigurno je da fo ne bi bila zamišljena Svelozareva federacija opšlina i srezova, ali bi se i u borbi za nju iskrisfalisala jedna nova linija, koja bi ispravila same stavove Svelozareve. | kao šlo je god Svelozar bio u stanju da menja svoje melode borbe, ali nikad svoj cilj i svoje prolivnike, isto tako bi i seljaštvo u jednoj borbi, koja bi bila vođena od ljudi kao šlo je Svelozar, moglo da dolazi do novih saznanja i do novih raspoloženja, ne menjajući pri fome ni svoje prolivnike ni svoj cilj. Suviše je, dakle, simplicistički, gledati na Svetozara stalički, analizirali njegove rečenice i upoređivafi ih sa rečenicama Černiševskog, Mila, Prudona ili Marksa, tražiti u njima neogledavanje slvarnosli, a ne vodeći pri lome računa o dinamici, koja i nepravilno postavljenim stavovima, ako imaju u negaciji pravilnu i fačnu polaznu tačku, može u foku borbe dali sasvim drugi smisao, pravilan „,doktrinarni” slav.

ković je u beralu video kraj oslobodilačke uloge Srbije na istoku. Nijedan narod na Balkanu „neće se beti takvoj Srbiji „aneksirafi”. Tucović krilikuje u svojoj knjizi ne više napuštanje oslobodilačke politike, nego aktivnu poliliku zarobljavanja. Bez politike berata, koju je uočio Svetozar Marković, ne bi bila moguća ni politika, koju je uočio i krifikovao Dimitrije Tucović.