Naša stvarnost

72 | VESELIN MASLEŠA

Borba Svetozara Markovića proliv birokratije ima u sebi vrlo mnogo pozilivnog. Birokratija u Srbiji tada nije bila ekonomski oponirana seljaštvu. Ona njega nije ekonomski eksploaltisala, njen odnos prema seljašivu nije bio ni odnos feudalca prema kmelu, ni odnos kapilaliste prema radniku. Njen odnos je bio bezličan, a melodi njene slivarne eksploatacije bili su politički. Jednom, jer su oni bili oni koji su ulerivali poreze i s njime raspolagali, ne davajući nikakav ekvevalent seljacima. A zatim, jer je stvarno birokratija, naročilo viša, raznim sredsivima zarađivala pare snagom svoga položaja. U kolikoj meri je to činjeno i na koji način, frebalo bi ispifivali, ali da je bogaćenje u Srbiji toga doba bilo velikim delom vezano i za birokratski aparat, nesumnjivo je. Tu pojavu, uoslalom, mogli bi nazvati prvobilnom akumulacijom, fako da ni u Srbiji ne važi priča o ekonomskom prvom grehu. Adam je zagrizao u zabranjenu jabuku, i njegovi potomci su bili osuđeni da u znoju lica svoga zarađuju hleb svoj. Ni u Srbiji nisu nastala bogalstva samo zbog toga što su jedni bili lenji, pa nisu radili, a drugi vredni pa stekli bogafstvo, a njihovi potomci pate odnosno uživaju zbog grehova odnosno vrlina njihovih predaka.

Kao i u ostalim slvarima, i u slučaju birokralskog aparata, Svetozar Marković je video, da je birokracija u fome momenfu

· bila glavna opozicija seljašivu, ali kada je frebao da rešava pro-

blem, on !e kao i u drugim slučajevima fražio takva rešenja, koja

| nisu bila realna, i koja u sivari nisu izlazila iz onoga što je video.

Međutim, ni prava rešenja tada iznesena u Srbiji, ne bi bila saglasna željama seljaka, ni tada se ne bi moglo govoriti o saglasnosli, pa ipak ta rešenja ne bi se mogla zbog toga odbacili kao nerealna. Njegov savez opšlina i srezova nije u fome momenfu mogao ništa da učini za rešenje birokrafskog problema, njegov anfibirokraiski stav sigurno nije rezulfaf anlibirokraiske seljačke ideologije, ali je sigurno posledica njegovog socijalističkog sltava. Podvlačio ga je, jer je birokratija tada bila glavni stub postojećeg stanja, i ako nije bila nikakva socijalna klasa, kako je to Svelozar ivrdio, i ako se njenim uklanjanjem nebi rešio ni sOcijalni ni ekonomski problem, kako je mislio Svetozar. Borba protiv vladavine birokratije bila je i ostala samo polilička borba. Srušiti nju, značilo je sivorifi mogućnosti za razvoj socijalizma. Ta misao je uostalom opredelila Svetozara da pristupi sivaranju radikalne stranke, koja je trebala da preko skupšlinske vlade sivori preduslove za razvoj socijalizma. Što je radikalna slranka olišla drugim pulevima, glavnu odgovornost snose shvatanja, da je oporlunizam najrealnija politika. Radikalna stranka onakva kakva je bila nije delo Svelozara Markovića, jer je posle Timočke bune prihvalila, branila i učvršćavala stanje ufvrđeno beralom, slanje, protiv koga je Svelozar Marković ustao i za koje je smafrao da

je „smrini udarac za srpsku revoluciju”. Veselin MASLEŠA