Naša stvarnost

OČEV SANDUK

Olac leži napola otvorenih očiju, mulnih i mrivačkih. Prsa mu se dižu i spušlaju brzo i napregnulo. Uzimam ga za ruku. Puls udara sfrahovilo brzo. Udubina pod vralom puna znoja. Kožulja sva mokra. Nadvijam se nad njim i užaren me vazduh pari po licu. Iz grla dopire šuštavo krkljanje. Usta olvorena, plava i iskrivljena. Sa krajeva curi prljava tečnost. Lijeva mu ruka leži opružena, uzeta, sa nabreklim venama.

U maloj sobici je sparno.

iza kreveta posijele babe iz komšiluka. Prignu se ispitivački k bolesniku i ponovo sjednu. Za njih je ovo golov čin. Pričaju o rakiji, o jelu, o fome kako su njihovi muževi umirali, o pokojniku koji još daje znake živola, i klimaju glavama.

Mali stoji nepomično, oslonjena na me. Ostala djeca, bojažljiva i uplakana, naisla se na vralima.

Vani se čuje zvonce od bicikla. Daleko... bliže... prođe.

Nema doktora.

Šuinja. Čekamo. Na stoliću do kreveta debeo sat sa zlatnim lancem. Čujem njegovo silno fiktakanje. Pilule za spavanje, bočice ljekarija, naočari, fermomelar i izderana lisnica. Sve fo stoji samo, odvojeno. A do nedavna je bilo tako nerazdvojno s ocem.

Po krevelu je položen šaren šlap. Moj malurantski štap. S njime se olac, dok je još mogao hodali, podbačao. Tim me šlapom pre dva dana udario.

_ Mali sasvim fiho nešto šapće.

Iziđoh iz sobe. Sna, samo mrvu sna. Ne smijem da spavam. Prilazim očevom sanduku.

· Taj sanduk je kućna svefinja u koju nismo smjeli da diramo kao ni očev sal. Držao ga je uvijek pod ključem.

Načinio qa je sam kad je u seljačkom haljetku pošao u vojsku. Sav je izvana obljepljen željezničkim vinjetama.

Prebirem po pregradama, po hrpi spisa i dokumenata, fotografija, dugmadi sa financijskih mundira, kolajni Franje Josipa l, kokardi SHS, reumaličnih papirnalih svijeća, šarafa, udica, voštanih ruža i vjenčića, cvikera, novinskih izrezaka, prljavih bijelih rukavica sa odsječenim prstima, poštanskih maraka, naboja, paradnih perjanica, spomenica povodom Radićeve smrl, pramenova prve dječje kose, starih novaca i izblijedjelih poštanskih maraka. Tu je kristir, nekoliko bočica sa sumnjivim fekućinama i slfolinu drugih silnica. Sve je fo izmiješano, ispreturano, posulo zelenim žoharskim prahom. Suvišno.