Naša stvarnost

KULTURNO NASLEĐE FRANCUSKE

„Postoje u Francuskoj, piše Anri Lefevr, elementi jedne istinske narodne zajednice”.

Upravo se radi o tome da se izdvoje pravi narodni Eelementi od lažnih, u jednom isltoriskom frenutku kad postupci čoveka postaju odlučujući. Oni koji se najžustrije pozivaju na naciju nisu, najčešće, oni koji žele da sačuvaju njene stečene vrednosti, ni njenu najuzvišeniju budućnost.

Radi se o tome da se učini sve, da se shvate najsudbonosnije stvarnosti jednog doba u kome se život svakog Francuza nalazi užasnije nego ikada upleten u jednu od rnajzamašnijih istoriskih drama. Pauli 'Nizan

FRANCUSKA MISAO ! FRANCUSKA STVARNOST, POLITIČKA I SOCIJALNA

Razvoj francuske misli, poliličke i socialne, kreće se stalno u jednom pravcu; polazeći od jedne lačke, on oslaje u isloj liniji počev od XVIII stoleća, pa kroz XIX stoleće do danas. Tu polaznu fačku čini ideja o pravima individue. Nije fo samo solidarizam koji će zamenifi prvu, individua– lističku fazu, ali nastaviti razvoj na istoj osnovi priznanja individue, nego je fo i sam socializam koji će u Francuskoj polagali pravo, u svom fradicionalnom i svom sinteličnom obliku, da oslvaruje ovu istu ideju. Ovaj razvoj praćen je idejom o harmoničnom odnosu individue i drušiva, verom u osivarenje harmonije među inferesima i voljama ljudi, u smislu jednog solidarističkog shvalanja koje će primiti raznolike oblike. Po fom shvatanju razvoj se sastoji u glavnom u diferenciranju elemenata. Francuski mislioci i ideolozi vide istovremeno i kompleksnost pojava, i mnogima neće umaći ni neskladnosti ili sukobi u društvu i čoveku. Ako je ove poslednje zapazio u punoj meri poznali istoričar Pol Lakomb, koji je gledao blagonaklono na istorijski maferijalizam, zapazio ih je u dovoljnoj meri i savremeni psiholog i filozof Delakroa, idealistički orienfisan. Pa ipak francuski mislioci daće pretežnu ulogu solidarnosti, onome što ljude vezuje u zajednicu. Francuska misao je, dakle, oplimistički nasirojena, i nemoguće joj je, da ona ne apeluje na idealne faklore: na razumnost ljudi i njihova plemenifija moralna i socialna osećanja. U fome leži smisao feorije o „kartezijanskoj politici” koja je nesumnjivo karakferistična za Francusku. Nema sumnje da se mogu i kod njih