Naša stvarnost

U ENGLESKOJ

103

GOSPOĐDICA DŽI Balada

Po melodiji pesme „Bolnica Svetoga Džemsa”

Hajde da vam ispričam jednu malu priču O gospođici Editi Dži.

Živela je na Klivden Terasi,

U broju 83.

Razroka je bila na jedno oko,

imala je uska i sfrma ramena,

Od grudi nije bilo ni fraga ni glasa, A usla su joj bila tanka i malena.

Nosila je uvek famno-sivi kostim od serža, Na velurskom šeširu ispunjenu plicu;

A na Klivden Terasi, do sobe konsierža, Pod zakup je imala malu sobicu.

Imala je modar mekintoš za kišu I zeleni kišobran,

I bicikli sa tforbom za pijacu, Bicikl pomalo olupan.

Crkva Svetoga Alojza

Nije bila daleko. Ona je plela, Plela, plela, svoj dar

Za crkveni bazar.

: Gospođica Dži gledala je u zvezde

I govorila često: „O, da li iko mari, Šlo živim na Klivden Terasi, Šlo imam 100 funfi godišnje za sve slvari”.

Jedne noći ona je snila

Da je francuska kraljica bila,

I da je vikar crkve Svetog Avgusla „Njeno Veličanstvo” pozvao da igra.

Ali bura je odnela palatu; Kroz polja je dalje ferala bicikl nogom, Kad se pojavi bik sa vikarevim likom

| namrštfenim rogom.

Osećala je njegov fopao dah za sobom, On će je stići!

A bicikl je išao sve lakše i lakše

Pod njenom nogom.