Naša stvarnost

DANAŠNJICA ZADRUGARSTVA 9

ničavam da ga samo pomenem kao jedan pokušaj radnika da neposredno u oblasti proizvodnje potraže promenu svoga slanja, ali — kao pokušaj — koji nije uspeo. Stoga su radnici, silom same sivari, bili upućeni da polraže popravku svoga stanja u samoj svojoj nadnici. To je bila jedina njihova imovina i ona im je morala skrenuti jednoga dana ozbiljnu pažnju da paze kako s njome poslupaju. Il sam privredni poredak, koji i danas u većini postoji, doprineo je i doprinosi u fome svoj deo. Dovedeni dolile da sve očekuju jedino od svoje nadnice, oni su prirodno morali stafi u odbranu njezinu. Za fo su imali i suviše pobuda i u samom načinju| kako, suj trošili svoje nadnice. | sve je to ulicalo da su 'se, radnici jednoga dana odlučili da štite ili brane jedini svoj materijalni izvor za opsfanak. Tako je poniklo zadrugarsivo prvoga lipa, zadrugarsivo ljudi koji žive samo o svojim nadnicama ili platama; ljudi bez ikakve druge samoslfalne svoje privrede. Karakferistika ove vrsle zadrugarsiva u tome je šlo je ono uzelo da brani nadnicu ili platu u procesu njihovoga frošenja, što je na {aj način uzelo da popravlja socijalni položaj onih koji zavise samo od nadnice ili plafe. Doduše, ovo je zadrugarsivo uzelo i da samo proizvodi neke namirnice, ali je fo učinjeno fek kada su sredsifva to dopuštala i samo za svoje sopsivene polrebe, ne i za prodaju na slobodnome čfržišiu; učinjeno je kao neizbežno produženje prve i osnovne brige o zašlili nadnice ili plate.

Drugi sloj ili sloj koji dobija sredstva za život iz svojih samostalnih gazdinstava postojao je i ranije; ali je najveći njegov broj slupio na privrednu pozornicu fek posle ukidanja vezanosti za zemlju i gospodara, posle oslobođenja da radi besplalno izvesne radove gospodaru i da mu daje izvestan deo plodova. Oslobođeni lako i snabdeveni — odmah ili postepeno — izvesnim prostorom zemljišta, ovi su ljudi osetili svoj ekonomski oslonac u svojim gazdinstvima, stali su se brinuti da taj oslonac bude šio pouzdaniji, njihova nada i pouzdanje poslali su njihova gazdinstva. Sam položaj samostalnih privrednika morao je stalno podslicali u njima staranje da im gazdinsiva daju šlo više proizvoda, kako bi jednim delom mogli podmirivati vlastite potrebe i drugim moali podmirivali — prodajom — ostale polrebe i izdaflke. Ovo staranje vezalo ih je fešnje za slobodno fržište, a ovo ih je stalno držalo pod ulicajem svojih uslova i zahteva. Suprofno onome šio smo videli kod radnika, koji radi za nadnicu, ovde vidimo samostalnoga privrednika koji ima odnose sa celim svetom kroz iržište, koga fržište stalno modeluje i doleruje, koji mora da vodi račun i šla proizvodi, i kako proizvodi, i šta izdaje, i šla prima, koji — jednom reči — mora da se podvrgava svima uslovima fržišta koje je samo jedan najveći predstavnik one privrede, promelne privrede, u koju je slupio kao samoslalni privrednik. Ovaj položaj stvorio je osobile feškoće za samoslalnoga privrednika. On se osećao nekadrim za sve samoslalne odnose, naročito za nekoje od svih, i on je, nagnan samim prilikama, morao da poTraži polporu u udruženim naporima. Tako je postao drugi tip za-