Naša stvarnost

8 MIKA AVRAMOVIĆ

samo od jedne sirane. Ova feorija ponikla je u doba kada su još bile nepoznate melode za određivanje pravične zarade, u doba kada se o tome sudilo samo na osnovi jednoga fakta, u doba kada su joj još bili neispitani efekti veće ili manje zarade na pofrošnju i — posredno — i na proizvodnju. Danas fa sivar drukčije stoji: ima načina da se sazna šla iraži živof, zdravlje i slarost jednoga radnika, i da se fačno odredi dokle može ići zahtev za pravičnom nadnicom ili platom; danas se već pouzdano može suzbifi svako mišljenje koje je na osnovi jednosfranoga po-

gleda ili interesa sfvaran. Makoliku nagradu dali vi jednome radniku u proizvodnji, njemu će se la nagrada smanjiti u drugom jednom procesu, kao da je njen iznos bio najmanji — najbolji

je dokaz da ona ne zavisi jedino od ocene poslodavčeve.

Zadrugarstvo usfaje protiv ovakvoga stanja. Upravo, u novo vreme njega su izazvale pojave kao što su: opšla fežnja za dobitkom, potcenjivanje zaslužene zarade, oduzimanje od zarade pomoću promeinoga aparala itd. Samo šlo se ono bori profiv tih zala, ne silom ili nasiljem, ne stvaranjem novih nepravda ili izazivanjima, već slvaranjem jednoga novoga aparala koji štiti od nepravde, ali koji ne nanosi štete nikome. Ovaj aparat stvorilo je zadrugarstvo pošlo je prefhodno bilo primorano raznim pritiscima da pošraži bolju, pravičnu osnovu za odnose međ ljudima. Ova osnova najvidnija je u privrednim odnosima, koje je zadrugarsivo kroza svoje aparale ostvarilo i oni su temelj zadružne privrede.

Dva tipa zadrugarstva

Danas se jasno ističu dva lipa zadrugarsiva. Jedan ima kao osnovu veliki broj ljudi koji nemaju svoga samoslalnoga gazdinsiva već rade u fudđim gazdinstvima, dobivajući za svoj rad izvesnu nagradu — nadhicu ili platu. Drugi se osniva takođe na velikom broju ljudi, ali koji imaju svoja — veća ili manja gazdinstva iz kojih dobijaju sredstva za živol. Ova dva socijalna sloja razlikuju se, ne samo po uzrocima koji su ih izazvali, nego i po fežnjama koje su bilne u njima.

Prvi sloj, onaj koji crpe sredsiva za živo! iz svoga radnoga dohoika, počeo se sivarafi naporedo sa slvaranjem velike indusirije. Njegov položaj u ovoj nije mogao da pobudi u njemu osnovanu nadu da će i sam moći jednoga dana da osnuje svoje veliko industrijsko gazdinsivo. Bilo je — ovde onde — i fih pokušaja, u vidu tzv. proizvođačkih zadruga; ali su oni dali neutešne rezultate. Osobeno je pitanje zašto su rezullati morali bili slabi; oni su morali biti nedovoljni, jer su udruženi radnici bili upućeni da za svoje proizvode fraže kupce na slobodnom fržištu, a za borbu na njemu oni se nisu mogli merili s velikim preduzetnicima — ni kapitalom, ni količinom proizvoda, ni cenom, pa ni samom disciplinom u radu i postupcima. To je pitanje samo za sebe dosta složeno, ono izlazi iz programa ovoga članka, stoga se ja ogra-